Terry Moore: Stranci u raju (prevela s engleskog Petra Matić, Fibra, Zagreb 2020.)
"Bez ljubavi, svi smo samo stranci u raju", jedna je od prvih rečenica za pamćenje koju izgovara jedan od središnjih likova dugotrajne sage "Stranci u raju" Terryja Moorea, važnog autora američkog nezavisnog ili alternativnog stripa. Započeti davne 1993., sa svršetkom izvorne serije također ne tako nedavne 2007., "Stranci u raju" su strip koji je nesumnjivo obilježio odrastanje mitske generacije X te zenit i zalazak grunge i postgrunge (sup)kulture, slično kao što je to, sa svojim ranim radovima, na filmu činio primjerice Richard Linklater... A također su, za kasnijih godina izlaženja, dotaknuli uspon naredne generacije Y, sintetizirajući tako iskustva više epoha globalne popularne kulture. Premda otvoreno inspirirani starijim "krovnim" serijalom "Ljubav i rakete" braće Hernandez, "Stranci u raju" nisu tek bjelački epigoni latinoameričkih pankerica i pankera, nego predstavljaju zaista autentični iskaz bliske, no ipak drugačije kontrakulture, koja se kao takva trudi opstati, skupa sa svojim nekonvencionalnim vrijednostima, usprkos zamkama odrastanja i prijetnji "američkog sna". Ljudima kojima stapanje s dominantnom kulturom ne podrazumijeva problem, Katchoo, Francine i David vjerojatno su poput onih pomaknutih prijatelja/ica koje nisu vidjeli od kraja srednje škole, dok su za "nepopravljivo naivne alternativce" upravo oni životni suputnici s kakvima bi poželjeli ostarjeti. Udvoje, utroje ili u kakvoj drugoj obiteljskoj konstelaciji, svejedno je.
Nedeljko Dragić: Leksikon za nepismene, 54 godine kasnije (Vedis, Zagreb 2020.)
Neuništivi Nedeljko Dragić iznova je, sasvim zasluženo, vrlo prisutan u domaćem kulturnom prostoru zahvaljujući aktualnim i recentnim izložbama i izdanjima – maloj, no izuzetno interesantnoj izložbi u zagrebačkoj HDD galeriji, "Dizajn i ilustracija 1969. – 1991." (otvorenoj do 19. ožujka), izvanrednoj umjetničkoj knjizi "Stille Reise – Minhenski dnevnik / Tiho putovanje – Münchener Tagebuch" u izdanju Srpskog narodnog vijeća, koja predstavlja izbor iz golemog crtačkog opusa nastalog za života u Njemačkoj (od 1991. do danas), te novom, drugom izdanju autorovog antologijskog "Leksikona za nepismene" (prvo izdanje: Panorama, Zagreb 1966.), knjizi-prekretnici u povijesti jugoslavenske i hrvatske karikature, novinske i uopće. Rođen 1936. u Paklenici kraj Novske, Dragić, po mišljenju autora ovog teksta jedan od nekolicine najvažnijih umjetnika s ovih prostora druge polovice 20. stoljeća, uradio je tektonske pomake u svim poljima kojima se bavio i bavi: animiranom filmu (umjetničkom i namjenskom), stripu (jedan, ali iznimno vrijedan: "Tupko"), ilustraciji i karikaturi, pri čemu je "Leksikon za nepismene" kao rano remek-djelo ključ za razumijevanje možda čitavog autorovog opusa. Jedan od najtalentiranijih svjetskih crtača-grafičara svoga doba uopće, suštinski inspiriran radom američkog karikaturista Saula Steinberga, svoj crtež je učinio odrazom i otiskom ljudskog postojanja u razdoblju visoko automatizirane i prespojene tehno-civilizacije jednako presudno kao što su negativi ruku iz Altamire svjedočili o tajni čovjekovog života u pradavno paleolitsko doba. Aktualniji danas nego ikad od objavljivanja, "Leksikon za nepismene" upućuje "čitatelje/ice" na razmišljanje o ugroženosti istinske intime u vrijeme apsolutnog prioriteta opće umreženosti svega postojećeg, ali i o ograničenjima uvriježeno shvaćenog jezika u ostvarenju čovječje potrebe za nepatvorenom, pravom komunikacijom. Nezaobilazna knjiga za sve i svakoga!
Joanna Hellgren: Frances (prevela s francuskog Nataša Medved, Sandorf, Zagreb 2020.)
Donekle iznenadno, u nakladničko polje stripova ili crtanih romana prošle se godine spretno ubacio i sve okretniji Sandorf, s prijevodom djela "Frances" Joanne Hellgren, švedske autorice mlađe generacije (r. 1981.) koja s uspjehom objavljuje na francusko-belgijskoj sceni. Ukratko, ali ne stoga manje važno: obimna crno-bijelo-siva priča o izazovnom odrastanju sedmogodišnje djevojčice koja naglo ostaje bez oba roditelja, pa je nastavlja odgajati grupa ekscentričnih bližih rođaka i rođakinja, predivno je i vješto crtana tako da veoma suptilnim slikovnim pripovijednjem orkestrira ogroman raspon emocija i stanja i likova i čitatelja/ica, dajući tako neophodnu jedinstvenost i svjež oblik vječnoj i važnoj temi potrage za sobom i samoostvarenjem u okolnostima kakve zapravo nikad nisu idealne, a najčešće ni poticajne, posebno za potomke nižih ekonomskih klasa. Pripovijest u kojoj će se prepoznati mnogi, neovisno o spolu i socijalnoj pozadini, koji isprva to možda ne bi očekivali.
