Nagli porast vrijednosti dinara razveselio je mnoge u državi, a najviše one koji ga imaju – najviše! Otkud odjednom takav porast, ako se zna da je tokom cijele protekle godine njegova vrijednost stalno padala? Stručnjaci to objašnjavaju "sređivanjem državnog budžeta i konsolidacijom međudržavnih odnosa Jugoslavije i Italije…"
Zanimljiva je izjava Dragoljuba Novakovića, glavnog direktora Narodne banke: "Hoće li vrijednost dinara i dalje rasti, to vam pouzdano ne znam, ali znam da je on dosad bio vrlo rđavo cijenjen na svim stranim i domaćim tržištima. Moja je procjena da će se njegova tržišna vrijednost ustaliti na 7,25-7,30 švicarskih franaka…" Prije ove vijesti dinar je u Zurichu vrijedio nešto manje od 6,60 franaka.
Nakon sve učestalijih pokušaja nekih političkih stranaka da svojataju prava na "ljudsku i svaku drugu zaštitu" preživjelih članova organizacije "Ujedinjenje ili smrt", poznatih i kao udruženje Crna ruka, osuđenih na poznatom Solunskom procesu, sada su se oglasila dvojica osuđenih članova društva – M. Milovanović i M. Lazarević – uputivši Narodnoj skupštini pismo:
"Dajemo svečano ovu našu izjavu u uvjerenju da ćemo na taj način sve one, koji na bazi Solunskog procesa u nama misle da vide oslonac za mijenjanje ustavnog poretka naše države ili njezinih granica, potpuno i za svagda uvjeriti da u nama nemaju saveznike za svoje namjere, nego jedino odlučne protivnike…"
Iz Južne Amerike stigla je vijest da je iseljenički brod Mafalda, koji je još 10. siječnja isplovio iz Genove, a nakon toga zagonetno nestao negdje na Atlantiku, napokon sretno dospio u Buenos Aires. Na njemu se nalazilo i oko 100 iseljenika iz Jugoslavije.
Jednom Beograđaninu počela je kokoš nositi toliko mala jaja, kao da ih snijela golubica. Nad tim događajem odmah se uzbudilo pola grada: "Baba-vračare, gledajući u ta jaja nagovještavaju brzu propast svijeta…"
Razbojnikom Jovo Čaruga je u zatvoru primio pismo od seoske djevojke iz okolice Đurđenovca. "Prepoznala sam te po slici koju su novine objavile. Sjećam te se iz vremena kad si na konju projahao. Tada me je sunce obasjalo. A sada mi je, kad znam da si u zatvoru, to sunce potamnilo. Znala sam ja već tada da ti ne izgledaš kao šumski čovjek već, kad te gledam na slici, izgledaš kao dvanaesti od sudbenog stola. Uredan si kao kakav advokat…"
Novine imaju svoj komentar: "Ova djevojka dobro zna tko je Čaruga. Međutim, sve to skupa nije ju smetalo… da ga naziva svojim suncem i da mu se divi. Ne može se, dakle, ovo uzeti samo kao zgodica; mi je povezujemo s davnom i starom tvrdnjom o izvjesnoj sklonosti nekih žena prema kriminalcima…"
U toku je plan za ekshumaciju tijela dvojice ubijenih Čaruginih ortaka. Samo uhapšeni razbojnik zna gdje su oni zakopani – na mjestu gdje se ni ptice ne čuju, kako kaže – ali sud i dalje odgađa ekshumaciju, jer se "plaši da bi tom prigodom mogao uslijediti kakav napadaj Čaruginih ortaka, koji bi ga mogli oteti…"
