Ispred mene, na blagajni trgovine, starija gospođa koncentrirano broji cente. Bakrene i srebrne kovanice leže joj na lijevom dlanu, dok ih kažiprstom desne ruke sporo prebrojava. Ja pak testiram vlastito strpljenje, ali sam i spreman, bankovna kartica u ruci čeka na "peglanje". Tek metar-dva lijevo od nas, trojica dvadesetogodišnjaka u trenutku "obrađuju" nekoliko samoposlužnih blagajni poredanih uzduž zida.
Imaju "repetirane" mobilne telefone i s njima plaćaju proizvode koje su pokupili s polica u roku od par sekundi. Različite temporalnosti. Na svega nekoliko kvadratnih metara uprizorila se suvremenost u kojoj subivaju raznorodne mikro monetarne prakse. Gotovinska plaćanja, kartične transakcije i digitalne pay aplikacije povezane s kreditnim računima preko mobilnih telefona ne istiskuju jedni druge.
Dapače, uzajamno se nadopunjuju i podržavaju u sustavu financijsko-bankarskog kapitalizma. Afiniteti i sklonosti koji su često, no ne i nužno, generacijski obilježeni i manifestiraju se u različitostima društvenih rituala i praksi, pri svemu tome najmanje su bitni. Za sistem je jedino važno da platiš, kako god možeš, znaš i umiješ.
Dobro je poznata snažna lobistička inicijativa za ukidanje papirnatog/kovaničnog novca i prelaska na isključivo bezgotovinsko plaćanje roba i usluga. U tome prednjače Švedska i Danska koje već dugo najavljuju ukidanje gotovine, navodno već do kraja ovog desetljeća. Indikativan je podatak da je u 2020. udio svih novčanih transakcija obavljenih bankovnim karticama ili drugim oblicima bezgotovinskog plaćanja (PayPal, Bitcoin, Apple Pay itd.) u Švedskoj iznosio čak 82 posto.
U Hrvatskoj je identično obrnuto: 82 posto kupoprodajnih transakcija te je godine obavljeno kešom. Čak i Nijemci, poprilično fetišistički privrženi gotovini, u većoj su mjeri plaćali karticama i drugim oblicima bezgotovinske financijske razmjene: 56 posto. U raspravama o skoroj budućnosti bez novčanica i kovanica prečesto i prelako se zaboravlja društvena dimenzija te priče. Tko će, zbog ekonomsko-političkih i socijalno-klasnih razloga, ostati isključen iz "igre" bezgotovinskog plaćanja? Kakve će biti društvene konsekvence?
Libertarijanski nastrojeni pojedinci i mediji očekivano ističu tek besprijekornu "transparentnost" financijsko-poreznog sustava koja bi modelom isključivo kartičnog i bezgotovinskog poslovanja navodno trebala biti omogućena. To se, naravno, neće desiti.
Prešućuje se i da tehničko-posrednička funkcija pri bezgotovinskom plaćanju koje se nevjerojatnom brzinom širi u SAD-u, ili spomenutoj Skandinaviji, ojačava – ne samo ekonomski – ionako već monopolistički pozicionirane megakorporacije na tržištima digitalnih tehnologija. Tako nas se dodatno gura u smjeru ovisnosti o robama i uslugama koje su u vlasništvu tek nekoliko korporativnih i bankarskih divova.
