Potpisnice Male antante – Jugoslavija, Češka i Rumunjska – odmah su se, nakon što je do njih iz Londona dopro glas da će im Velika antanta razrezati trošak od 18 milijuna kruna na ime apanaže za interniranog kralja Karla IV. Habsburškog, složno usprotivile toj odluci, "jer ona nema nikakve pravne osnove". Jugoslavenska štampa ističe "da su se oslobođeni narodi stoljećima naplaćali Habsburgovcima, a Karla neka sada plaća tko hoće – francuski rojalisti ili članovi engleskog gornjeg doma, Horthy i njegovi revizionisti ili bečki kršćanski socijalisti…"
Bugarska vlada je u Londonu naručila štampanje nove marke, ali kako ono nije na vrijeme bilo dovršeno, u Sofiji su odlučili da u promet puste staro izdanje, štampano još u vrijeme Ferdinandove vlade u Berlinu, koje zbog prevrata nikada nisu korišteno. Novine pišu: "Sada su se te marke, s likom bivšeg cara Ferdinanda, ali i slikama krajeva koje danas, prema mirovnom ugovoru, pripadaju Jugoslaviji ili drugim bugarskim susjedima, pojavile u prodaji što je izazvalo veliki diplomatski skandal. Antanta je taj bugarski potez ocijenila kao nedozvoljenu propagandu, pa su marke morale biti povučene..."
U Zagrebu je, zbog goleme nestašice stanova, više hiljada ljudi oštra zima zatekla na ulici. Zagrebačke Novosti o tome pišu: "Malo se tko zanima gdje silan broj radništva, kraj općenite nestašice stanova, noću počiva… Smještali bi se u kojekakvim barakama, šupama, sjenicima i stajama, većinom na gradskoj periferiji, a mnogi i pod vedrim nebom. Mnoge siromašne obitelji, koje imaju svoj stan, da se lakše prehrane, uzimale su radnike u svoje tijesne i trošne podrumske ili tavanske prostorije na konačenje, pa to pruža sliku strašnih socijalnih i higijenskih prilika u gradu. Zađete li usred noći u jedan takav stan srušit ćete se u nesvijest od teškog zadaha. Posljednjih dana sve češće se događa da nadničari, koji ne mogu naći konačište, dolaze u policiju i onda preklinju da ih se smjesti u – zatvor! To čine iako dotad nikada u zatvoru nisu bili…"
Što sve mogu splitski glumci? To se pita "Novo Doba": "U kazalištu se neki dan po treći put igrala 'Ljubav bdije'. Malo prije predstave gospođici Dokman, koja igra učiteljicu glasovira, naglo je pozlilo. Glumci su bili na muci, a publika nestrpljiva, jer je već bilo prošlo vrijeme za početak predstave. Publika plješće, a galerija lupa nogama. Uto pred publiku izlazi g. Biljuš i najavljuje da se gospođica Dokman nije oporavila i da će ju u predstavi zamijeniti gospođica Milojević. U par časaka gđica Milojević brzo je preletjela tekst komada, tako da se uopće nije moglo primijetiti da dotad nikad nije glumila tu ulogu…"
