Došli su! Hrvati su došli u Beograd! Živjela braća Hrvati! Jugoslavenski Beograd je oduševljen vašim dolaskom! Tim uzvicima dočekani su delegati Stjepana Radića koji su doputovali u glavni grad države na konačno bratimljenje "radićevaca" i Davidovićevih demokrata…
"Dolaskom Hrvata u Skupštinu završen je akt narodnog ujedinjenja, bez obzira hoće li to ujedinjenje biti pokriveno formom centralizma ili decentralizma. Kompletna Jugoslavija sjedi u punom parlamentu… Plemenska borba sada je svedena na partijsku…" kaže uz ostalo novinar.
U zadnjem broju beogradske književne revije Pokret, književnik Ljubo Wiesner objavljuje prilog o svom idolu A. G. Matošu, njegovoj ljubavi prema Srbiji i njezinim ljudima, citirajući najprije Matoša i njegov autobiografski roman "Za novim Bogom" (1902.) i članak "Uspomene" (1910.):
"Roditi se u Zagrebu, umjesto recimo u Londonu, jako je nezgodno, kao roditi se škrofulozan. Otići ću, jer je ovo gnijezdo odviše monotono. Tu ne možeš biti ni srećan ni nesrećan u velikom stilu: ni velik karakter, ni velika hulja. Sve tu vonja na buđavost, na rđu, na plijesan, idem u Srbiju i tamo se barem neću gušiti u jezuitizmu kao ovdje…"
Novine se opširno bave optužnicom protiv Jove Stanisavljevića – Čaruge i hajdučke družine: "Bandu koja dolazi pred sud sačinjavaju četvorica pravoslavaca, dok su ostali katolici. Po regionalnoj pripadnosti osmorica od njih su Ličani, pet je Slavonaca i jedan Zagorac. Desetorica su mlađa od 30, a samo četvorica starija od 30 godina. Najmlađi je 23-godišnjak, a najstariji je 46-godišnjak…
Za vrijeme prevrata godine 1918. udružili su se nekoji elementi, nastavljajući otimanje tuđe imovine. To su bile razbojničke bande koje su ubijale i robile sve pod tobožnjim vidom oslobođenja ljudskog roda od kapitalizma. Takvu bandu na čisto komunističkim principima osnovao i Božo Matijević, seljak iz Gorjana, koji je za vrijeme svjetskog rata bio u Rusiji i tamo se zadojio boljševizmom...
Njemu se pridružio Jovo Čaruga, koji je 1919. pobjegao iz mitrovičke kaznionice gdje je izdržavao kaznu zatvora zbog ubojstva seljaka Stanka Bošnjaka 1918. godine. Družina je iz dana u dana bila sve veća, pa su je Matijević i Čaruga nazvali "Kolo gorskih tića", a sam Čaruga je napisao pravila društva… Nakon što je Matijević ubijen u jednom sukobu sa žandarima, na čelo 'društva' stao je Čaruga. S vremena na vrijeme primao je nove članove, a one starije jednostavno bi likvidirao, pod izlikom da su prekršili pravila društva…
Treba reći da su se nosioci komunističke ideje javno odricali Čaruge i njegovih drugova, tvrdeći da je riječ o običnim razbojnicima i hajducima koji ubijaju i siromahe, a ne samo bogataše. To je istina, ali istina je i da su Čaruga i družina sva ta umorstva i sva ta zlodjela činili u ime komunizma, pokrivajući se boljševičkom ideologijom…"
