Kako se živi u Jugoslaviji? Kako tko! Dok jedni kradu i nezasitno se bogate na tuđoj muci, drugi umiru u posvemašnjem siromaštvu. Neke novine su tu vrlo izravne, pa pišu: "Građanin koji kod nas živi od poštenog rada iz dana u dan gubi svoj teško zarađeni novac. U isto vrijeme špekulanti, šverceri i svi oni koji znaju koga i kada treba podmititi, podižu palače, kupuju automobile i raskošno rasipaju naš, državni novac. Marljivi radnik stanuje u vlažnim i zagušljivim prostorijama i umire od tuberkuloze, a zarada mu nije često dovoljna ni za nasušni ljebac. A što da tek kažemo o činovnicima, koji su čitav svoj život i rad posvetili državi? Oni doslovno skapavaju, teško čuvajući svoju čestitost pod teretom nužde i nitko se za njih ne brine. A dotle milijuni i milijuni nestaju u ovoj državi i iščezavaju u raljama nezasitnih špekulanata i korupcionaša koji – pazi sad – imaju dovoljno krokodilskih suza da čak i plaču nad njima. Danas građanin, koji želi da služi samo državi, pravdi i koristi građana, koji ne služi ni jednoj partiji koja drži da je država njihova prćija, takav građanin ima da bude potisnut u pozadinu i potpuno upropašten... On nigdje nije siguran na svom radnom mjestu. Jer, danas će ga goniti ova stranka, sutra ona, pa će ga na kraju, unatoč njegovoj sposobnosti, pregaziti neki nedoučeni štreber, a u ime neke 'velike ideje' kojoj on predano služi. I nekad smo znali da je štreberstvo, puzavost i denuncijanstvo jedna odvratna ljudska gadost, a eto, danas bismo se morali uvjeriti da je to patriotska vrlina, jer to traži uspjeh spasonosnih ideja, koje propovijedaju veliki i nenadoknadivi proroci... Građanin koji nije dosta promućuran da se posluži svim potrebnim metodama špekulanata i korupcionaša, bit će stavljen izvan zakona, ostat će bez krova nad glavom, bez ikakve zaštite, pa bio on i po sto puta u pravu. Dotle oni, koje štite partije, mogu sve i dobivaju sve, bili u pravu ili ne".
* Nova vijest o Jovi Čarugi, ovaj put ravno iz zatvorske ćelije. Neki dan se, kažu, "rasplakao kao dijete". To pričaju stražari, dok njegov branitelj Bujher sve demantira, navodeći Čarugine riječi: "Nisam plakao, već sam samo ležao potrbuške i nisam ni s kim želio da govorim." Novine detaljno opisuju atmosferu u ćeliji: "Čaruga živi u jednoj maloj samici, imade jastuk od perja, koji mu je donijela tetka, pa i bokor cvijeća, zataknut u pivsku bocu. Cvijeće mu je poslala jedna djevojka... Jovo je branitelju mnogo pripovijedao o svojoj petrolejskoj lampici koja svake noći oko jedan sat počne trepetati, što njega jako zabrinjava, jer u tome vidi loš znak. Po cijele dane Jovo sjedi i čita 'Leteću lađu' od Jurovskog. Čita je već treći put, jer mu druge knjige ne donose, a ne može se ni kretati po ćeliji, jer su mu okovi preteški. Tražio je da mu se ovi skinu i zamijene lakšima, ali ništa od toga. Na koncu je zamolio da mu stave u ćeliju još nekoga, da ima s kim razgovarati. Inače, izgubio je svaku nadu na pomilovanje i zamolio je branitelja da ga opet posjeti".
