Gorak okus teško se može isprati nakon sve one larme, tučnjava i razbijanja po gradu, podsjećaju zagrebačke Novosti nakon što je – uz niz incidenata – završen sveslavenski slet sokolskih društava u Zagrebu. "Grad je bio pretvoren u divlju arenu, u tabor bijesnih galamdžija... U ovoj državi postoje zakoni i vlast da takve razbijače i huškače strpa u bajbok, a građanima osigura mir. Zato valjda i plaćamo porez. A jest, šipak, čestiti građanine! Kako možeš tako 'nepolitički' misliti. Pogledaj samo naše stranačko-političke novine, novine u kojima pišu ljudi mudri i ozbiljni, ljudi koji vode našu politiku. Odatle ćeš razabrati da to što se događa nije nered, nije razbijanje, nije ugrožavanje javne sigurnosti – to su veliki politički uspjesi! To je vrhunac patriotizma, to je pobjeda načela, ideja i vrag bi ga znao čega još ne. A mi ubogi đavoli, što plaćamo porez i zdušno ispunjavamo svoje građanske obaveze, mislili smo da je politika za to da se osigura mir, red i blagostanje u državi. Ali, eto! Sada smo doznali nešto drugo – da je dužnost političara da huškaju druge, dužnost je političara da se vesele neredima i nemiru i da, kroz razbijanja i tučnjave, dokazuju uspjeh svoje, a neuspjeh protivnikove politike. Evo, do ovakve logike bismo morali doći, gledajući događaje zadnjih dana i čitajući što o njima pišu stranačke političke novine, i ta bi nas logika morala direktno dovesti u ludnicu, kad ne bismo toliko poznavali naše prilike da ne razumijemo i nelogičnosti i paradokse u ovoj zemlji paradoksa i apsurda! Politika u Hrvatskoj nije se nikad vodila oko velikih, realnih državnih i narodnih potreba. Sam hrvatski Sabor nije nikad imao kompetenciju da rješava ovakva pitanja, pa je uvijek imao u svom djelovanju manifestacioni i demonstrativni karakter. Tako se i čitava politika vodila oko manifestacija i demonstracija, oko glasa ulice. Ali, ulica je vrlo opasno sredstvo u politici", pišu Novosti i zaključuju da "u jednoj zakonskoj, parlamentarnoj i uređenoj državi oni koji larmaju, razbijaju i prave nerede, spadaju u policiju, a ne u politiku".
* Poznati jugoslavenski slikar Marko Murat, porijeklom iz Luke Šipanske, napisao je u beogradskom listu Vreme članak u kojem se zalaže "da naš narod primi ćirilicu kao zajedničko pismo koje se upotrebljavalo i u Bosni, i u Dalmaciji, i u Istri, bez razlike na vjeru... Slaveniziranje latinice nema smisla", piše Murat, reagirajući na ideju umjetničkog odjela Ministarstva prosvjete da se oba naša pisma slaveniziraju. "Treba prihvatiti ćirilicu, ako se već hoće tragati za slavenskim karakternim pismom", kaže on i priklanja se ideji da ta ćirilica "bude ona prava, izvorna, starinska, uglasta, koja pomalo liči na gotičko pismo".
* Dovršen je pisani otpravak presude Jovi Čarugi i njegovoj razbojničkoj družini. Ima 130 štampanih stranica i težak je kilogram i pol. Na njoj je perovođa sudbenog stola u Osijeku Mihić radio puna dva mjeseca. Inače, cijeli sudski spis, kad se stavi na gomilu, visok je više od metra!
