Zadnjeg dana veljače, na drugu godišnjicu najgore željezničke nesreće u povijesti te zemlje, diljem Grčke održale su se najmasovnije demonstracije u zadnjih nekoliko desetljeća, a prema nekim procjenama i najmasovnije od pada vojne hunte 1974. godine.
Vijest o povijesnim protestima uglavnom je ostala na marginama zanimanja međunarodne javnosti, naviknute na činjenicu da su Grci narod koji stalno protestira i bombardirane informacijama o potezima američkog predsjednika Donalda Trumpa i Evrope koja se naoružava, reklo bi se nesvjesne da se istovremeno iznutra raspada.
Uz 24-satni generalni štrajk koji je ispraznio institucije i škole, zaustavio vlakove i prizemljio avione, protestiralo se u više od 200 gradova u Grčkoj i u inozemstvu, a na atenskom trgu Sintagma već do 11 sati ujutro okupilo se preko pola milijuna ljudi. Protesti su, kao i obično, eskalirali u nasilje i sukobe s policijom, čuvarom režima koji, čini se, također nije svjestan da unatoč anketama i parlamentarnim mandatima predstavlja sve manju manjinu grčkog društva.
Uz 24-satni generalni štrajk koji je ispraznio institucije i škole, zaustavio vlakove i prizemljio avione, protestiralo se u više od 200 gradova u Grčkoj i u inozemstvu, a na atenskom trgu Sintagma već do 11 sati ujutro okupilo se preko pola milijuna ljudi
Dapače, recentne ankete pokazuju da većina Grka smatra da su vlasti ne samo odgovorne za željezničku nesreću u kojoj je poginulo 57 ljudi, uglavnom studenata, nego da su odgovorne i za opstruiranje istrage i zataškavanje činjenica o nesreći, zbog čega je trebalo čekati dvije godine da padne prva ostavka, dok suđenje odgovornima još uvijek nije započelo.
Te noći u blizini planinskog prijevoja Tempi u središnjoj Grčkoj sudarili su se putnički vlak koji je vozio iz Atene u Solun i teretni vlak koji je išao prema jugu. Prilikom udarca obje su lokomotive eksplodirale i zapalile vagone, uslijed čega je nekoliko putnika izgorjelo, dok su ostali poginuli od ozljeda zadobivenih zbog samog sudara. Vlasti su od početka nesreću pokušale pripisati "ljudskoj pogrešci", odnosno šefu lokalne željezničke stanice i vozaču putničkog vlaka, nakon čega je uslijedio niz poteza iz kojih je bilo jasno da neovisna istraga neće biti provedena.
Mjesto nesreće već sutradan je temeljito očišćeno, zbog čega ostaci nekih od poginulih nikada nisu pronađeni. Uništeni su potencijalni dokazi, a nakon toga je cijelo područje nesreće pokriveno cementom. Osim toga, istraga Uprave za istraživanje zračnih i željezničkih nesreća (HARSIA), čiji su rezultati objavljeni uoči druge godišnjice nesreće, nije isključila nagađanja da je teretni vlak ilegalno prevozio neku zapaljivu kemikaliju koja je izazvala eksploziju i požar. Pretpostavlja se da je u pitanju otapalo ksilen, kojim šverceri inače razrjeđuju benzin kako bi se povećala njegova količina.
U 178 stranica dugačkom izvještaju HARSIA-e, agencije koja je na brzinu osnovana tek nakon ove nesreće, navodi se i da je ona rezultat kroničnih sistemskih manjkavosti u sustavu sigurnosti, koje vlasti ni dvije godine kasnije nisu adresirale.
Članovi vladajuće stranke, konzervativne Nove demokracije premijera Kiriakosa Micotakisa parlamentarnoj komisiji imenovanoj neposredno nakon nesreće onemogućili su saslušanje dijela ključnih svjedoka, a sumnje da je zatrpavanje lokacije naredio tadašnji vicepremijer Kristos Triantopulos, koji je koordinirao istragu, nikada nisu razjašnjene. Štoviše, Triantopulos je kasnije imenovan zamjenikom ministra za klimatsku krizu i civilnu zaštitu, a s tog mjesta podnio je ostavku početkom ožujka, tvrdeći da nije izdao takvu naredbu. Ostavkom je izgubio parlamentarni imunitet čime se otvara put njegovom sudskom progonu, no grčki mediji napominju da je nezamislivo da bi ovaj dužnosnik takvu krucijalnu odluku mogao donijeti bez znanja premijera.
Analitičari se slažu da vladajuća stranka ima sve manji legitimitet, dok se većina mobilizira oko činjenice da su žrtve nesreće mladi, s čime se mogu identificirati najširi slojevi društva, pa i birači Nove demokracije koji su također sudjelovali u nedavnim protestima
Tjednik To Vima nedavno je objavio i svjedočenja lokalnih policajaca i vatrogasaca koji su ispričali da su bili šokirani kada je samo tri dana nakon nesreće lokacija potpuno zatrpana. Policajci su istražiteljima rekli i da su im još neimenovani političari naredili da mjesto nesreće "do nedjelje navečer mora biti kristalno čisto". Još jedna indikacija mogućeg zataškavanja je i saznanje da je jedna ključna audio snimka razgovora zaposlenika željeznice vrlo vjerojatno od nekog trenutka razgovora izbrisana, pa sve zajedno budi sumnje u ishod sudskog procesa koji bi trebao započeti tek krajem ove godine.
Osim toga, ministri i vodeći ljudi Nove demokracije često su se u ove dvije godine upuštali u blaćenje obitelji žrtava koje predvode pokret za transparentnu istragu nesreće. Naročito su se okomili na pedijatricu Mariju Karistianu, čija je 20-godišnja kćerka poginula u sudaru i koja je u svojstvu predsjednice udruženja žrtava prošle godine o tome govorila u Evropskom parlamentu. Zbog svega toga u javnosti se s vremenom stvorio konsenzus da vladajuća stranka nema namjeru preuzeti nimalo odgovornosti za nesreću.
U anketi provedenoj zadnjeg dana siječnja više od 80 posto ispitanih odgovorilo je da ne vjeruju da je vlada učinila sve što je u njenoj moći da rasvijetli okolnosti tragedije. Čak 77 posto ispitanih izrazilo je nepovjerenje u pravosudni sustav, no unatoč tome gotovo 28 posto ispitanih odgovorilo je i da bi glasalo za Novu demokraciju da su sada izbori, što je doduše 12 postotnih poena manje nego na izborima 2023. Najjača opozicijska stranka, socijaldemokratski PASOK dobio bi samo 16,4 posto glasova, ekstremno desno Grčko rješenje 9,5 posto, a ljevičarska Siriza samo 8,4 posto.
Takvo javno mnijenje objašnjava se puno više bezidejnošću i gubitkom kredibiliteta opozicije negoli podrškom samoj Novoj demokraciji. Analitičari se slažu da vladajuća stranka ima sve manji legitimitet i sve više predstavlja manjinu društva, dok se većina mobilizira oko činjenice da su žrtve nesreće mladi, odnosno studenti, s čime se mogu identificirati najširi slojevi društva, pa i birači Nove demokracije koji su također sudjelovali u nedavnim protestima.
Premijer Micotakis za dlaku se izvukao da mu parlament ne izglasa nepovjerenje (Foto: Louisa Gouliamaki/Reuters/PIXSELL)
Politička analitičarka u agenciji za ispitivanje javnog mnijenja RASS Maria Karakliumi rekla je da su ovi protesti prvi put od 2019., kada je došao na vlast, da se Micotakis suočava s tako širokim revoltom svih slojeva društva. Čak je i konzervativni dnevnik Katimerini u nedavnom uredničkom uvodniku napisao da nesreća u Tempiju "utjelovljuje sve što ljude ljuti u vezi ove vlade – arogancija koja proizlazi iz odsustva kredibilne opozicije, manjak empatije i pogrešno uvjerenje da se svaki prijestup lako može izbrisati jednim PR potezom". "Masovno okupljanje zbog nesreće postiglo je nemoguće: Ujedinilo je ljude koji su glasali za i one koji su glasali protiv na referendumu 2015.", napisao je urednik Katimerinija Aleksis Papahelas, referirajući se na referendum o mjerama štednje pod diktatom Evropske unije, Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda.
Bivši bankar a sada premijer Micotakis sve donedavno doimao se otpornim na krize, figurirao je kao model evropskih konzervativaca, kojih se malo može pohvaliti da na izborima dobivaju 40 posto glasova. Figurirao je i kao uzorni neoliberalni tehnokrat koji je stabilizirao i reformirao zemlju nakon teške ekonomske krize, a čini se da ni on sam nema osjećaj da se, nakon 20 mjeseci njegovog drugog mandata, u tom smislu išta promijenilo.
Micotakis je nakon protesta, u svom tjednom obraćanju javnosti, i dalje odbijao ikakvu odgovornost za nesreće. Umjesto toga rekao je da se u željeznički promet "nedovoljno ulagalo", kao da nije njegova vlada ta koja je nakon ekonomske krize provodila brutalnu privatizaciju i mjere štednje, uslijed kojih Grčka ima najmanje radnika na održavanju željezničke infrastrukture po kilometru od svih EU članica.
Početkom ožujka na inicijativu PASOK-a u parlamentu se glasalo o nepovjerenju premijeru, a iza tog zahtjeva stale su sve četiri opozicijske stranke od centra nalijevo. Micotakis je prije toga odbacio mogućnost prijevremenih izbora, rekavši da bi bilo "fatalno ako bi se stabilnost Grčke u ovom trenutku ugrozila". Obećao je modernizirati željeznice do 2027. godine i rekao da će grčki narod na izborima iste te godine "još jednom potvrditi povjerenje u vladu", a parlamentarci Nove demokracije "svoju podršku toj vladi danas". Opoziciju je nazvao "nihilističkom koalicijom voljnih", nastavljajući retoriku o "uroti" i "pokušajima destabilizacije" u političkoj situaciji koja frapantno podsjeća na krizu režima Aleksandra Vučića izazvanu pogibijom 15 ljudi u Novom Sadu.
Micotakis je u glasanju o povjerenju dobio podršku zastupnika, njih 157 od ukupno 300, samo jedan glas više od broja zastupnika Nove demokracije u parlamentu. Time se jedva provukao kroz ušicu igle, ali u atmosferi u kojoj mu je istoga dana većina građana, njih 57,5 posto, poručila da u njega nema povjerenja i da želi održavanje prijevremenih izbora.
