I dalje traje kriza vlade, ali ljude više, čini se, zanimaju žestoke svađe, vrijeđanja i psovke u parlamentu. Novine navode: "Zašto g. Pašić uzima čitave lađe na državni trošak, kada putuje na političke zborove kao predstavnik svoje partije?" Ili: "Sa najvišeg mjesta uvodi se korupcija i oštećuje državna kasa". Zatim: "Kud se djede car-Nemanje blago?" Pa: "Predsjednik vlade zaprijetio je Kralju krvlju!" Onda: "I g. Ljuba Davidović-Mrav putovao je lađama za vladine pare." I dalje: Korošec Pribićeviću: "Marš napolje!" – aluzija na tvrdnju da je kralj izbacio iz dvora Pribićevića na veoma grub način. Pribićević uzvraća Korošecu: "Ja sam ipak ministar, a vi niste!"

 

Ministarstvo unutrašnjih djela izdalo je rješenje o zabrani prodaje romana "Bećarica" francuskog književnika Viktora Marguerittea. Protiv romana, koji je samo u Francuskoj prodan u nekoliko stotina hiljada primjeraka, ustali su kruti moralni čistunci jer je, po njihovu mišljenju, "prepun pornografije i pornografskih scena". Roman priča o "odiseji jedne djevojke iz građanskog društva, koja je zavedena po svojem vjereniku, a zatim napuštena. Nakon toga je pošla strmim i klizavim putem razvrata, padajući sve dublje i niže. Knjiga vjerno opisuje noćne lokale, tajna skloništa razvrata prirodnog i neprirodnog, patološke osobe, seksualne orgije… Djevojčina prava narav ipak na koncu pobjeđuje i ona, preporođena, nalazi sreću u braku s izabranikom svoga srca…"

Mnogi se pitaju zašto je knjiga zabranjena. Jedne novine imaju ovakav komentar: "Javna osuda i javno gnušanje nikad nisu suzbili pad morala – otkad je svijeta i vijeka moral nije drugo ništa ni radio nego samo padao i moralnost knjiga nije nikad uzrok moralnog stanja u društvu, nego obratno – moral društva ogleda se u njegovoj literaturi…"

 

U prvoj nogometnoj utakmici na Olimpijadi u Parizu jugoslavenski nogometaši doživjeli su pravi potop: pobijedila ih je momčad Urugvaja s katastrofalnih 7:0! Novine iz Pariza javljaju: "Pregaženi smo! Slabi smo! Strašni tempo, što ga je diktirao protivnik, do kraja je izmorio naše igrače. Nije nam uspjelo postignuti ni počasni zgoditak!"

 

Na suđenju Čarugi i njegovim ortacima počeli su se redati svjedoci. Neki od njih kao, recimo, Marija Šain, izazvali su u sudskoj dvorani prave bujice smijeha. Predsjednik sudskog vijeća pita Mariju: "Koliko ste stari?" Ona odgovara: "Odakle bi ja to znala?" Opet predsjednik: "Gdje ste rođeni?" Ona: "Ne znam ja to. A gdje bi se trebala roditi? Ondje gdje to bog hoće!" Predsjednik: "Jeste li vjenčani?" Ona: "Pa, tako… na ciganski način!" Predsjednik: "Kako su razbojnici izgledali?" Ona: "Tako, različito. Oni mali su bili mali, a oni veliki su bili veliki! I Čaruga je bio među njima!" Predsjednik: "Kako znate?" Ona: "Tako, znam po tome!"