Nezapamćeno ogorčenje zavladalo je među žiteljima Belišća i okolice, a onda se proširilo i na cijelu Slavoniju. U prerađivačkom divu Gutman, koji zapošljava više hiljada radnika, počela su masovna otpuštanja, s obrazloženjem da se smanjio obim posla. Međutim, to je bila čista prijevara, jer – kako se doznalo – Gutman je na mjesta otpuštenih stotina Slavonaca zaposlio jeftiniju radnu snagu – ruske vojnike, vrangelovce, uvodeći im pritom i 12-satni radni tjedan.
Organizacije koje se bave zaštitom radničkih prava navode također brojne slučajeve gdje Rusi, za manju plaću obavljaju po danu razne činovničke poslove, a po noći rade kao konobari ili kao glazbenici s balalajkama pa nastupaju po gradskim i seoskim gostionicama.
Na osječkom je sudu počela dugo očekivana glavna rasprava protiv glasovitog slavonskog odmetnika i harambaše, 27-godišnjeg Jove Stanisavljevića Čaruge i njegovih 13 ortaka. Optuženi su za brojna ubojstva, razbojstva i pljačke. U prepunoj sudskoj dvorani prisutni su bez daha saslušali, uz ostalo, i životnu priču legendarnog razbojnika, koji je na samom početku suđenja kazao:
"Rodio sam se u selu Barama, gdje sam i završio četiri razreda osnovne škole, a zatim nastavio čuvati svinje. Kad sam navršio deset godina umrla mi je majka Ika, a otac Prokopije se ponovo oženio nakon četiri tjedna. Moja me maćeha nije voljela i bila je vrlo zla žena. Otac me je često, na njezin nagovor, teško zlostavljao. Bježao sam od kuće, ali su me oni opet natrag dopremali. Tako sam, čuvajući svinje i primajući batine, živio do svoje 16. godine. Kad je izbio rat bio sam pozvan u vojsku, a na frontu su oficiri i podoficiri vrlo često grdili Srbe i to jednako, Srbe iz preka, s kojima je Austrija ratovala i nas, koji smo služili u njezinoj vojsci. Jednoga dana neki Mađar, vodnik, psujući mi srpsku majku, pograbio je pušku, kaneći me ubiti. Ja sam nesvjesno uhvatio svoju pušku i sam, ne znajući kako, opalim iz nje i ubijem Mađara. To je bilo moje prvo ubojstvo…"
Četni narednik tada ga je zaštitio, rekavši zapovjedniku da je Mađar poginuo od neprijateljskog metka. Čaruga je i dalje ostao u četi i, štoviše, postao četni kuhar. No, onaj narednik ga je odjednom počeo maltretirati, cijelo vrijeme prijeteći da će reći pravu istinu o smrti Mađara. Nešto iza toga Čaruga je pobjegao iz vojske, vratio se u Slavoniju i ubrzo se odmetnuo u šumu.
Buknula je velika pobuna zatvorenika u beogradskoj Glavnjači. Razlog: neljudsko postupanje zatvorske straže i žandara prema pritvoreniku Dušanu Stefanoviću koji je digao glas u zaštitu nekog dječaka, pritvorenog i premlaćenog zbog bezazlenog prekršaja. Nakon što je Stefanović zatvoren u ćeliju zvanu "odžak" i nakon što mu je uskraćena hrana, ostali zatvorenici su se pobunili, odbijajući hranu. Građani koji prolaze mimo Glavnjače čuju iz njezine unutrašnjosti očajničke krike i pozive u pomoć. Policija se ne oglašava.
