U Ljubljani je objavljena brošura "O ratu protiv Italije…" feldmaršala Svetozara Borojevića, glasovitog austro-ugarskog vojskovođe, koji je 1920. umro u Celovcu u 64. godini života. Autor predgovora (potpisao se pseudonimom Adriaticus) uz ostalo podsjeća da takvu brošuru ne bi mogao nitko bolje napisati do samog Borojevića "koji je sam preko tri godine sa zbilja slabijim silama na zelenoj i tada često krvavoj Soči odbijao sve talijanske napadaje na našu slovensku domovinu. Taj čovjek je istina bio u austrijskoj službi, ali po krvi i po mišljenju bio je Srbin, koji nikada nije zatajio svoju narodnost, što je najbolje dokazao time, da se nije hteo boriti na srpskom frontu… Borojević se odazvao, i u kratkom ali stvarnom i preglednom napisu dao nam je jasnu sliku bezuspešnih napora Italijana, da sebi silom prokrče put u našu svetu slovensku domovinu... Borojevićev napis u svoje vreme nije bio objavljen iz poznatih razloga, koje je izlišno ovde navoditi." Novine tim povodom podsjećaju i na tužnu Borojevićevu sudbinu – da je umro u najvećoj bijedi iako je u vrijeme svoje vojne karijere bio proglašen "začasnim građaninom" mnogih hrvatskih gradova, ali su mu sve te počasti oduzete nakon svršetka rata. Podsjeća se također da je poslije potpisivanja primirja Borojević "svoje vojno iskustvo ponudio Narodnom vijeću SHS, ali je bio odbijen, jer se sumnjalo u njegovu lojalnost novostvorenoj državi…"
Zanimljiva novinska sličica iz zagrebačke gostionice u Ilici. Došao neki čovjek da ruča i pije. Kad je trebalo platiti račun upita konobaricu može li razmijeniti banknotu od 4000 kruna, iako je dinar već bio službeno sredstvo plaćanja. Ona mu odgovori: "Ma, može, ali ja nemam sitnog novca". Tada gost počne vikati, ali ne na konobaricu već na – ministra financija. "Koja je to budala dala štampati tako krupan novac da se ne može zamijeniti za sitni?" Konobarica ga je odmah nastojala utješiti: "Ma, nemojte se žestiti, gospodine, platit ćete za vrijeme večere." I doista, eto ga i uvečer na – večeru! Dobro se i napio. Kad je trebalo platiti pozove k sebi vlasnika gostionice, govoreći: "Imam samo banknotu od 4000 kruna, na kojoj je krivi broj, pa ne bih želio da vas dovedem u kakvu nepriliku." Gostioničar uzvrati: "Preuzet ću odgovornost i uzeti vašu banknotu od 4000 kruna". A gost će na to: "Za vas je bolje da ne uzimate moj novac. Bolje je da sačuvate svoj sitni". A onda novinar sličicu dovodi do vrhunca: "Ne brinite vi za moj sitniš. Njega uvijek ima." Sada je gost opet počeo galamiti na ministra financija, spominjući taj pogrešno odštampani broj na njegovoj novčanici. To je gostioničara još više uvjerilo da pred njim stoji lukavi prevarant, pa mu ponudi okladu: "Ako vi u džepu imate i prebijena dva dinara, ne ćete morati platiti ni današnji ručak, ni večeru." Kad je gost izvrnuo džepove iz njega je ispao samo – jedan dinar, pa je gostioničar pozvao redarstvo da ureduje.
