Hrvatska se sreće s još jednom historijsko-civilizacijskom sramotom: u selu Mečenčani srušena je roditeljska kuća austrougarskog feldmaršala Svetozara Borojevića, čovjeka koji je uspješno branio front na Soči od najezde Talijana bez čega bi zemljopisna karta prije svega Slovenije vjerojatno danas izgledala drugačije.
Smještena u selu na području općine Donji Kukuruzari, kuća u kojoj su živjeli njegovi roditelji Adam i Stana s malim Svetozarom, rođenim 1856. u selu Umetić, odavno je devastirana. U njoj je neko vrijeme nakon Oluje živjela porodica doseljenika iz BiH, a onda je ostavljena da propada. Za obnovu ili makar označavanje nisu se pretjerano trsile brojne delegacije poštovalaca Borojevića i hrvatskog domobranstva koje su tamo znale obilježiti godišnjice vezane uz njega, a ni sama općina kojoj zaštita te kuće, možda i jedinog objekta historijskog karaktera vrijednog pažnje, nije bila prioritet.
Po pisanju Styrijih izdanja i portala Hrvatska povijest, kuća je bila teško oštećena nakon zagrebačkog i posebno petrinjskog potresa, pa su je statičari označili kao neupotrebljivu, odnosno predvidjeli za rušenje. Vlasnici susjedne kuće zatražili su očitovanje Ministarstva kulture i medija o njezinom statusu jer je teško oštećena prijetila njihovom objektu.
U aprilu 2021. godine dobili su dopis od Konzervatorskog odjela u Sisku, koji potpada pod Upravu za kulturnu baštinu Ministarstva kulture i medija, u kojem stoji da sisački konzervatori nisu mogli utvrditi da je to rodna kuća Svetozara Borojevića, ali da preporučuju da se stavi pod lokalnu zaštitu. Činjenica da ne znaju na koji je način Borojević povezan s tom kućom, dovoljno govori o nivou njihove profesionalnosti u ovom predmetu.
Susjedi su nakon rušenja po odluci Državnog inspektorata ironično poručili da je od kuće na zemljištu ostalo tek nekoliko drvenih greda, pa će od njih možda napraviti klupicu kao znak sjećanja na nekadašnju Borojevićevu kuću.
Ovaj istaknuti vojskovođa u Hrvatskoj ima tek ulicu u Bjelovaru jer je u Zagrebu svojevremeno sabotiran prijedlog da tamo dobije ulicu ili trg. Kad se 2020. godine obilježavala stogodišnjica njegove smrti, o tome službeno nije bilo ni spomena. Zanimljivo je da feldmaršal ima "svoju" ulicu u beogradskoj općini Zemun, dok su u Sloveniji prepoznali njegove zasluge pa tamo od 2016. ima i spomenik. Svoje mjesto ima i u svijetu stripa kao lik u epizodi "Pod zastavom neba" kultnog stripa "Corto Maltese" Huga Pratta.
Naravno da i ova prilika iskorištena za licitaciju o tome koje je nacionalnosti i vjere bio Borojević. Po tezi koju zastupa više hrvatskih historičara, Borojević je Hrvat grkokatolik (čitaj: unijat). Međutim, kako na Baniji grkokatolika nije bilo, ali je bilo mnogo Srba, uključivši i njegove roditelje Adama i Stanu, izvjesno je da je Borojević rođen kao Srbin i kršten kao pravoslavac, što u svojim knjigama "Srbi u Hrvatskoj od 15. stoljeća do naših dana" ističe i profesor Drago Roksandić koji je i autor knjige "Svetozar od Bojne - Lav ili Lisica sa Soče".
Bio on što mu drago i krstio se kako mu drago, Borojević je bio neupitno sposoban vojskovođa, o čemu svjedoče njegove brojne vojne kampanje, od osvajanja BiH 1878. pa nadalje. Uostalom, ne bi zbog uspješnog lomljenja 11 talijanskih ofenziva kao jedini neaustrijanac početkom 1918. dobio čin feldmaršala, dok je od 1905. imao i plemićku titulu "od Bojne".
Sve mu je to bilo džaba nakon kraja Velikog rata jer ga nove vlasti Kraljevine SHS nisu pustile u zemlju niti mu dale državljanstvo, pa tako u siromaštvu i bez penzije umire 1920. u Klagenfurtu. Sahranu mu je platio ražalovani austrijski car i kralj Karlo I, a na njoj se skupilo nekoliko hiljada njegovih suboraca sa Soče. Otada do danas Borojević se mora boriti za svoje mjesto u memoriji ljudi, pa makar i u stripu.
