Novosti

Stogodnjak

Četvorica velikana srpske književnosti

10. 3. – 17. 3. 1923: U mučnom petogodišnjem ratu gubi Srbija nekoliko svojih vrsnih književnika. Milutin Uskoković počini samoubojstvo. Velja Rajić, umire od tuberkuloze u bolnici. Isto kao i Milutin Bojić. Vladislav Petković-Dis utapa se u moru

Large stogodnjak

Velimir Rajić, Milutin Uskoković, Milutin Bojić i Vladislav Petković-Dis (foto Wikipedia)

"Beograd je pre rata bio centar srpske književnosti, a 1913. i 1914. književnost se u njemu tako naglo i lepo razvijala da je izgledalo da će u brzom vremenu postati i središtem celokupne jugoslavenske književnosti. 'Srpski književni glasnik', sa pokojnim Skerlićem na čelu, poslednjih je godina svoga izlaženja okupljao oko sebe najbolje srpske i hrvatske pesnike, pripovedače i kritičare iz svih krajeva naše danas ujedinjene otadžbine i posle Skerlićeve smrti njegov 'Glasnik' i za ono malo vremena do objave rata Srbiji, ostao i dalje na onoj istoj književnoj i nacionalnoj visini na koju ga je uzdigao sam Skerlić. A onda dolazi strašni rat koji srpski narod, sa ovu stranu Save i Dunava, upućuje jednoj krvavoj Golgoti… U mučnom petogodišnjem ratu gubi Srbija nekoliko svojih vrsnih književnika. Milutin Uskoković, jedini srpski romantičar u svoje vreme, počini samoubojstvo: baca se u valove reke Toplice. Velja Rajić, jedan od najtoplijih jugoslavenskih liričara, posle brojnih progona i bede, umire od tuberkuloze u bolnici. Isto kao i Milutin Bojić. Vladislav Petković-Dis, tvorac čudesne 'Nirvane', utapa svoje mučeničko telo u moru kod Krfa, daleko od svoje zarobljene otadžbine, i tamo, u carstvu mistike i bajki, nalazi svoju večnu nirvanu… Da ništa drugo nije izgubila srpska književnost nego samo ovu četvoricu svojih veličina, i to bi bilo previše. A gde su još oni drugi, brojni neznani kojima su glasovi bili ugušeni i prekinuti, a srca osušena ili zauvek isečena, a da to nitko nije znao?" navodi se uz ostalo u zanimljivom podlisku o književnim prilikama prije rata i za vrijeme rata u Beogradu.

 

Neobičnu sudsku priču, dostojnu najboljeg filmskog scenarija, objavljuju zagrebačke novine pod naslovom "Ljubavnik kao dokazni materijal". Akteri su joj jedna prelijepa Dragana, po zanimanju trgovkinja, jedan lakomisleni Milan, brijački pomoćnik, i jedan lukavi Živko, trgovački putnik, Draganin muž. Ukratko, ljubavni trokut u kojem je najdeblji kraj izvukao Milan. Živko ga je uhvatio in flagranti sa svojom pustopašnom Draganom. Rekao joj je da ide na put u Ljubljanu i Beč, ali nije otišao. Pritajio se nekoliko dana u gradu, a onda se iznenada jedne večeri, kad to supruga uopće nije očekivala, vratio u stan. Naravno, Dragana je plakala, Milan se potpuno izgubio u novonastaloj situaciji, ali je zato Živko imao što reći: "Ne morate me se plašiti, niti jedno niti drugo. Dogodilo se to što se dogodilo…" Zatim ih je oboje zaključao i za sat vremena se vratio s policijom, rekavši pritom Milanu: "Vi razumijete da s ovakvom ženom dalje ne mogu živjeti. Da uspješno provedem rastavu braka moram imati nešto opipljivo. Trebam vašu presudu…" Milan je na sudu priznao svoj grijeh i bio novčano kažnjen. Živko je tako dobio traženi sudski dokaz o ženinu preljubu, a Milanu nije preostalo ništa drugo nego da svoju kaznu plati. Zamolio je samo da to bude u ratama. Novinaru se povjerio da često vidi Draganu i Živka kako hodaju gradom, držeći se ispod ruku. Razveli se nisu, jer je ona, kažu, postala prava mirna ovčica, a on je ima u šaci: može je potjerati iz kuće kad god mu se prohtije, a da pritom ne završi na sudu!

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više