U zagrebačkoj Knjižnici i čitaonici Bogdan Ogrizović predzadnje februarske večeri upriličeno je predstavljanje knjige Danijele Marković "Meni su rekli da vi postojite", zbirke lirsko-esejističkih crtica kojom autorica provodi čitaoca kroz svijet djetinjstva, sjećanja, zrelosti i doživljaja.
- Knjigu sam napisala iz hrišćanske tuge za majkom koja je otišla, ali s nadom u vaskrsli svet koji ispovedamo i u koji verujemo. Nastala je spontano i naišla na dobar odaziv i čitanje, pa su ljudi bili željni da razgovaramo o njoj - kazala nam je Danijela Marković.
- Knjiga je i dijaloška jer je svaka druga strana ostavljena, ne prazna, nego u najavi da se popuni nečijom radošću, tugom, verom i svime onim što može da čini materijal za knjigu. A knjigu čitaju, nećete verovati ili bar ja nisam verovala, svi uzrasti, od dece do starijih odraslih ljudi. Čak smo i u nekim staračkim domovima doprli do ljudi koji su opet postali deca. Deca docrtavaju stranice i vide da u njima ima ozbiljnosti i tuge, ali vrlo brzo je preobraze u svoju radost - kazala je.
Nedavno je izišlo i latinično izdanje, upravo zbog ljudi u Hrvatskoj.
- Tu imam mnogo prijatelja i ljudi s kojima surađujem u okviru značajnog projekta koji promovišem u saradnji s Katoličkom crkvom u Institutu za studije kulture i hrišćanstva gde sam angažovana. Kažu "mi volimo i poštujemo ćirilicu, ali nemojte nas mučiti njome". Mlade generacije se teže snalaze u njoj, a kako sam želela da se razumemo, ovo izdanje je latinično - kazala nam je.
Na pitanje je li vjera danas u krizi odgovorila je da je ona uvijek u krizi.
- Uvek smo pozvani da smo u odnosu s Bogom. Boga uvek treba tražiti; to nije ono – ako smo kršteni, onda smo sigurni i sigurno spaseni. Uz to, nužan je dijalog. Kad jedni druge ne razumemo, 'ajmo lepo da razgovaramo i da vidimo što su krizne tačke i šta želimo da pružimo svetu. Zato bi poruka moje knjige bila: Ajde da se srećemo na stranicama bilo kojih knjiga - kazala nam je.
Tokom predstavljanja naglasila je i da ne postoji spasenje svijeta ako nisu spašeni svi, kao i da je nužna molitva za svakog drugog i drugačijeg. I tuga i ljubav vidljivi su jedino u odnosu na druge i drugačije.
Govoreći o svom 12-godišnjem iskustvu kao vjeroučiteljice, naglasila je da ta nastava treba biti prilagođena djeci, da to ne bude nauka nego da ih se uči emocije i empatiju.
Za utiske o knjizi pitali smo i pjesnikinju Moniku Herceg koja je s autoricom predstavljala knjigu. - Meni je uvijek zanimljivo vidjeti drugačiju pjesnički glas. Knjigu je teško nazvati zbirkom pjesama iako je to poezija, odnosno poetski zapisi koji meandriraju od osobnog iskustva do misli o životu. Kroz vizuru dječjeg iskustva pokušava sagledati svijet; zato u njoj ima dječje naivnost i promatranja svijeta s puno ljubavi i razumijevanja. Postoji i jasna poveznica s djecom u nama, ali i djetetom u autorici - kazala je Herceg.
Ističući da nije religiozna, iako je katolički odgojena, naglasila je da nije sklona religiji u školama.
- Da crkve mare za odgoj djece, one bi prve sate vjeronauka dale za emocionalni odgoj u kojem bi se raspoznali zabrinutost bijes ili sram. Postaje sve jasnije da od malih nogu nemamo jasan način kako prepoznati emocije, a onda i kako se nositi s njima. Ljudi ne znaju reći jesu li ljuti ili tužni, što donosi niz problema i ugrožava naše mentalno zdravlje. A religiozni ljudi mogu biti duhovni kao i nereligiozni. Moramo pokušati razumjeti jedni druge i promišljati svijet da bolje izgleda; religiozno ne, ali duhovno uvijek - zaključila je.
Zapise je čitala poznata glumica Judita Franković Brdar.
- Ono što je u knjizi je jako prijemčivo. Mislim da se s tim možemo poistovjetiti i biti istovremeno cijeli svijet. Zapravo, čitajući knjigu imala sam osjećaj da sam dio cijelog svijeta - kazala nam je Brdar Franković. Događaj je moderirala voditeljica knjižnice Jasna Kovačević.