“Prema podacima dobivenim od odgovornih u zagrebačkoj Policijskoj upravi, težak zločin dogodio se u subotu 7. studenog kada su oko 23 sata u kuću obitelji Zec u Poljaničkoj ulici upali maskirani muškarci nepoznatog identiteta. Tek se vrši kriminalistička obrada te potpuna rekonstrukcija događaja o tome kako se i što događalo te kobne noći, no činjenica je da su ‘posjetitelji’ pred kućom iz vatrenog oružja ubili Mihajla Zeca. Danas smo također saznali kako su osumnjičeni Nebojša, Munib, Igor i Siniša koji su imali lažne iskaznice i uniforme rezervnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova oteli Zecovu suprugu i kćer Aleksandru te ih odvezli automobilom do šume na Sljemenu. Četvorica osumnjičenih isto tako su na prvom saslušanju pred policajcima priznali da su Mariju i Aleksandru usmrtili hicima iz vatrenog oružja, nakon čega su ih zakopali u šumi, i to u jednoj rupi gdje je bilo nakupljeno smeće”, pisalo je 17. prosinca 1991. godine Slobodnoj Dalmaciji.

Dana 17. prosinca 2020., 29 godina nakon ovog tužnog događaja, na istom mjestu gdje je došlo do surovog ubojstva, kraj Adolfovca na Sljemenu, Antifašistička liga održala je komemoraciju ubijenoj obitelji.

Tom je prilikom pjesnikinja Monika Herceg recitirala svoju pjesmu:

 

"Zvijeri u Zagrebu kćer su mi posadili da bude drvo na Medvednici

 

Sigurno zamijenivši rozu pidžamu

s krznom nesmotrenog zeca

koji se netom valjao po jagodama

 

Kad su joj u rebra zarili putanju smrti

sigurno nisu vidjeli

kako je hrabro zijevanjem prekorila kržljave autoritete

i pospano utonula u tlo kao proljetnica"

 

Uz svjetlosne, video i audio efekte Ivana Marušića Klifa, šumom su odzvanjali udarci srca, onih bez kojih smo ostali onog dana kada je ubijena ova porodica, onog dana kada smo okrenuli glavu na drugu stranu, svakog dana koji provedemo u miru sa činjenicom da za žrtve nema mjesta, a za ubice nema kazne.

Kliknite na fotografiju i pogledajte video koji je u ponedjeljak snimljen u produkciji Anete Vladimirov i Srpskog narodnog vijeća.