Na zagrebačkom Sljemenu održana je komemoracija za Mariju Zec i njenu 12-godišnju kćer Aleksandru, koje su rezervisti Tomislava Merčepa 1991. godine ubili kod Planinarskog doma Adolfovac. Premda su imena ubojica poznata, nikada nisu odgovarali za strašan zločin zbog "propusta" pravosuđa pod kontrolom prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Od toga je događaja prošla 31 godina.

Na sljemenskoj komemoraciji, održanoj u organizaciji Antifašističke lige i Srpskog narodnog vijeća (SNV), cvijeće su položili potpredsjednica Vlade Anja Šimpraga, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, delegacija Grada Zagreba, Rada Borić, saborska zastupnica Ivana Kekin te pojedini diplomati i građani Zagreba.

Govor je održao zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević.

- Bio sam ovdje prošle godine kako bih odao počast i jasno rekao da je ovo zločin koji se ne smije ponoviti. Jedna od najmračnijih epizoda u povijesti Zagreba. Opet sam tu da upozorim na ono što se dogodilo i da se više nikada ne smije ponoviti. Živim na Trešnjevci, nedaleko od mjesta na kojem je ubijen Mihajlo Zec, nakon čega su Marija i Aleksandra dovedene ovdje i mučki smaknute. Ima u tom događaju nekoliko strašnih stvari. Jedna je da se sve odvijalo u gradu, druga da je smaknuta 12-godisnja djevojčica, a treća da za zločin počinitelji nisu odgovarali, iako se zna tko su - istaknuo je Tomašević.

Dodao je da je zato bitno obilježavati ovu tužnu obljetnicu i mjesto stradavanja, što će Grad Zagreb i napraviti. Najavio je, naime, da će u suradnji sa SNV-om Grad Zagreb postaviti spomen-ploču posvećenu obitelji Zec. Na kraju, pozvao je na izgradnju društva i Zagreba kao grada tolerancije i jednakosti.

Uz Tomaševića, govor je u ime Antifašističke lige održala Maša Samardžija.

- Došli smo ovdje ne samo po sjećanje na porodicu Zec, nego i na nas same, kakvi smo bili. Ne samo po trenutak zajedništva u tom sjećanju, nego i po hrabrost koja nam je nužna u prokazivanju zlonamjernih umanjivanja okolnosti ovog zločina. Ovdje se učimo toj hrabrosti i solidarnosti u kojoj želimo biti jedni drugima oslonac, koliko god ta želja u teškim vremenima iziskivala toga od nas ili od naše djece - poručila je, dodajući da se možda nije moglo spasiti roditelje i njihovo dijete, kako na ovom mjestu tako i u drugim sličnim slučajevima, poput porodice Čengić u Erveniku, ali da smo svi dužni sjećati se njihovih života i učiti o okolnostima u kojima je bilo moguće nekažnjeno ubiti, naočigled svih.

Aleksandra i Marija Zec otete su u noći 7. prosinca 1991. godine. U njihov dom na zagrebačkoj Trešnjevci upali su merčepovci Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Snježana Živanović. Aleksandrin otac Mihajlo Zec, Zagrepčanin srpske nacionalnosti, ustrijeljen je dok je pokušavao pobjeći. Dvije svjedokinje ubojstva potom su odveli na Sljeme. Za vrijeme ispitivanja i priznanja zločina nije bio prisutan odvjetnik obrane pa je iskaz okarakteriziran kao pravno nevažeći. Kasnije su se branili šutnjom te su oslobođeni optužbe.

Najava gradonačelnika Tomaševića da će postaviti spomen-obilježja Aleksandri i njenim roditeljima na Sljemenu prva je gesta takve vrste u Zgarebu. Za vrijeme pokojnog Milana Bandića tako nešto nije se ostvarilo, unatoč inicijativama nevladinih organizacija.

Prijedlog za imenovanje jedne zagrebačke ulice ili trga po Aleksandri Zec više je puta upućivan ondašnjim gradskim vlastima.

Centar za suočavanje s prošlošću Documenta i SNV najavili su novo slanje takvog prijedloga 2019. godine. Inicijativa mladih za ljudska prava također je slala svoj prijedlog. Aktualna gradska vlast obećala je krajem prošle godine da će inicijativu podržati.