Novosti

Društvo

Ubojstvo Aleksandre Zec simbol je stradanja Srba

Ovo stradanje simbol je za svu djecu u ratu, ali je ujedno i podsjetnik na nestanke građana srpske nacionalnosti, na likvidacije, na miniranja kuća i na uništavanje imovine, rekla je Anja Šimpraga

Bijele ruže položene su u subotu u prvi večernji mrak na Adolfovcu nadomak Sljemena pod spomen-obilježje 12-godišnjoj djevojčici Aleksandri Zec i njezinoj majci Mariji Zec koje su tamo, usred šume, u noći sa 7. na 8. prosinca 1991. godine, ubili pripadnici pričuvnog sastava MUP-a Republike Hrvatske. Prije nego što su ih iz Zagreba odvukli na Medvednicu, pred njima su te večeri u kući obitelji Zec na Trešnjevci ubili Mihajla, Aleksandrina oca i Marijina supruga.

Sjećanju na troje sugrađana, ali i na taj unatoč priznanjima ubojica nekažnjen zločin, posvećena je komemoracija na kojoj su se ove godine okupljenima kratko obratili predstavnici organizatora, te zagrebačkih gradskih vlasti, uz saborske zastupnice Anju Šimpragu i Ivanu Kekin. Događaj je organizirala Antifašistička liga RH u suradnji sa Srpskim narodnim vijećem, Inicijativom mladih za ljudska prava i Documentom – Centrom za suočavanje s prošlošću.

Na početku, Senna Šimek iz Inicijative mladih za ljudska prava naglasila je da je povrh svega u pitanju zločin koji predstavlja „posebno okrutan primjer kako se Hrvatska za vrijeme rata odnosila prema nepoćudnima“, te nastavila da „zatiranje sjećanja na obitelj Zec u godinama nakon, pokazuje da je ta praksa daleko od završenog“. Podsjetila je Šimek i na „sramotnu šutnju onih koji bi trebali biti ovdje sa nama i tako pokazati veću odgovornost i ljudskost od svojih prethodnika“.

Zatim je Tena Banjeglav iz Documente opisala okolnosti zločina, od mlađih sestre i brata Aleksandre Zec koji su se uspjeli sakriti u kući i preživjeti pokolj, do činjenice da je sama Documentina govornica u tom trenutku imala dvije godine i živjela oko 800 metara od obitelji Zec. Roditelji su joj mnogo godina potom ispričali da su o svemu tome saznali tek puno kasnije, kako je uz ostalo navela Banjeglav, „i zbog toga je naša odgovornost da pričamo o tim događajima i ubojstvu Aleksandre Zec. Dužnost je svih nas Zagrepčanki i Zagrepčana i svih državljanki i državljana Republike Hrvatske da pamtimo Aleksandru i da se sjećamo njezina života i stradanja, te da se borimo za društvo u kojem nema nacionalizma, isključivosti i ubojstava iz mržnje.“

Luka Korlaet, zamjenik gradonačelnika Zagreba, rekao je da je posrijedi „jedna od najmučnijih epizoda suvremene zagrebačke povijesti“, i upozorio na važnost kulture sjećanja koju sadašnja gradska vlast nastoji razvijati, kao i obnavljati njezine materijalne izraze poput onog na Dotrščini. Spomen-obilježje na Adolfovcu postavljeno je lani, a Korlaet je ovom prilikom najavio da će se uskoro sagraditi i „memorijalni plato s nekoliko punktova zadržavanja koji evociraju tu mučnu noć“.

Ni on ni poslije njega Ivana Kekin, saborska zastupnica stranke Možemo i kandidatkinja za predsjednicu RH, nisu propustili napomenuti da zločin nad obitelji Zec nije sankcioniran. Ona je pak dodala kako su tu da se sjećaju „tog strašnog poraza ljudskosti i tog strašnog poraza države, ali tu smo i da si obećamo da se nikada nećemo prestati boriti za zemlju koja će biti sigurna za svu našu djecu“.

- Jer mi smo svi, i trebamo biti, jedni drugima dobri susjedi, neovisno o našim razlikama, a oni koji te razlike pretvaraju u razdore su oni koji od tih razdora profitiraju - izjavila je Kekin.

Pred mikrofon je nakon nje stala i Anja Šimpraga, saborska zastupnica Samostalne demokratske srpske stranke, koja se prisutnima prije svega zahvalila što nisu zaboravili na ovaj zločin. Izrazila je i nadu da će se do iduće komemoracije realizirati, što je bila ranije već spominjana mogućnost, imenovanje jedne zagrebačke ulice ili trga po Aleksandri Zec.

- Ovo stradanje simbol je stradanja sve djece u ratu, ali je ujedno podsjetnik na nestanke građana srpske nacionalnosti tokom noći, na likvidacije, na miniranja kuća, na uništavanje imovine. Sjetimo se samo zadarske Kristalne noći o kojoj se u javnosti jako malo može čuti. Nije jednostavno danas ovdje biti, ali je ponos kad vidimo sve vas okupljene koji ste s nama svake godine - zaključila je Šimpraga pored ostalog i dodala: „Hvala vam što dijelite, što se sjećate i što želite graditi bolju Hrvatsku, bolju zemlju za sve nas i zajedno s nama, pripadnicima srpskog naroda u Republici Hrvatskoj“.

Klikom na fotografiju iznad teksta možete pogledati fotogaleriju.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više