Cijela je zemlja pritisnuta neviđenim siromaštvom, u nekim krajevima još gorim od onoga u vrijeme rata. Sa svih strana čuju se vapaji za pomoć, jer neke obitelji već žive na rubu gladi. Tim povodom neke novine objavljuju uvodnike, upozoravajući na nesnosnu situaciju, osobito kad je riječ o kruhu. Tako zagrebačke Novosti pišu: "Za održanje našega skromnoga života nema ništa potrebnije nego li korica hljeba. Njegov nedostatak i njegova skupoća mjerilo je i skupoće ostalih životnih potrepština. Gdje manjka hljeba ondje nema ni rada, ni reda i sva nastojanja ljudi na bilo kojem polju prestaju… Tako u Zagrebu ne mogu bolesna djeca imati mlijeka, jer je ono postalo pravi luksuz. Zbog skupog ogrijeva bolnice se ne griju. Trgovci neprestano nabijaju cijene, puneći nezasitno svoje kese. Bilo je vazda ljudi tvrda srca i kamene savjesti koji su svoje bogatstvo i udobnost osnivali upravo na bijedi i nevolji drugih… Mi tek umijemo jedan drugoga da psujemo, znademo voditi veliku belosvjetsku politiku, a ne znamo se snaći u našim domaćim tegobama i teškoćama. Nemamo srca sami za sebe i za svoje. Mi nismo zadovoljni s našim kruhom svagdanjim, nego nam se oči mame za tuđim luksuzom i obijesti.
Konkretno u današnjoj situaciji što je potrebno? Prvo: da se za izvjesno vrijeme zabrani izvoz najpotrebnijih živežnih namirnica i zabrani uvoz luksuznih predmeta, kao i da se ograniči uvoz onih stvari koje nam nisu potrebne u našoj industriji i poljoprivredi. Drugo: naše gradske i općinske vlasti treba da se počnu ozbiljno baviti ekonomijom, a ne – politikom. Ima toliko zapuštenog zemljišta da – kada bi se ono obrađivalo – imali bismo svega u kritičnim situacijama kakva je, recimo, sada… Kod nas se savršeno ignorantski prelazi preko svih kritika u štampi, preko svih prijedloga u javnosti. Pročita se i – odgovor je smiješak kakvoga visoko pozicioniranog ignoranta. Misli li se da će se to dovijeka moći trpjeti? Sramota je da ima gladnoga naroda u zemlji bogatoj i slavnoj… Imajmo ljubavi svi prema svima, pa će nam svima biti bolje. Jer ne može biti Jugoslavije – bez ljubavi prema Jugoslavenima…"
"Razumijete li što ovdje piše?", pitaju se jedne novine, citirajući okružnicu poreznog ureda u kojoj stoji: "Individualni iskazi zemljarine izlažu se na svačiji uvid… Ovim izlaganjem na javni uvid vrši se obavljanje samo u interesu javnosti raspisivanja poreza, te u interesu što većih razjašnjenja porezovnika dok na ustanovljenje prizivnog roka nije ovo izloženje upisnika redovito od uplivanja jer se priziv imade podnijeti u roku od 15 dana…" Novine na kraju ove jezične zavrzlame objavljuju svoj kratki komentar: "Ko ovo pročita i shvati taj će odmah, bez odlaganja, platiti svoj porez…"
