Kroz pravosudni portret i političko buntovništvo rudara Jure (Đure) Keroševića, osuđenog na smrt zbog sudjelovanja u poznatoj Husinskoj buni u prosincu 1920. godine, književnik Miroslav Krleža na svoj neumoljiv i pregnantan način progovara o trenutačnom društvenom, političkom i gospodarskom stanju u kraljevini, pa uz ostalo kaže: "Mi smo malen analfabetski balkanski narod, koji, kako danas stoje stvari, živi u vazalskom odnosu naspram evropskog kapitalizma. Ne samo da su nas industrijalno i financijalno zarobili, nego nas i blokiraju. U interesu je našeg balkanskog suvereniteta, da se u velikoj borbi između rada i kapitala nikako ne angažiramo na strani kapitala, a najmanje da mu služimo kao eksponent i predstraža…" Navodeći da smo nekada "savijenih kičama stajali u Beču, Pešti i Carigradu i danas isto tako stojimo u Parizu, Rimu i Londonu…" Krleža piše da unatoč svemu "još nisu izumrle kod nas generacije, koje su po austrijskim tamnicama stradavale zbog svoga uvjerenja ili su krvarile po frontama… one i danas postoje i žele da se aktivistički potvrde… One vole ovu našu zemlju i vole ovaj jadni narod po tim našim tamnim i blatnim panonskim i balkanskim jarugama i jamama… Ta naša pobjednička konstruktivna generacija osuđuje deplasiranu, neinteligentnu i sramotnu tiraniju naših vladajućih filistarskih, diletantskih, malograđanskih naslaga, ona razumije bosanske rudare, i iz duboke solidarnosti i simpatije s njima a suučešća za nesrećnog Juru Keroševića ona protestira protiv tiranski perverzne okrutnosti koja traži njegovu glavu… U obrani svojih štrajkaških prava, Jure Kerošević i drugovi stali su kao aktivni borci u falangu onih koji se biju zato da i u našoj zemlji pobijedi pamet nad malograđanskom glupošću, princip nad interesom, rad nad profitom i pravda nad lažljivom prividnošću. I neka oni diletanti, koji traže danas glavu Jure Keroševića, ne misle, da će u borbi tih principa ma i za jedan atom utvrditi pozicije svojih fiktivnih i prolaznih interesa time, što će jednu nesrećnu i ispaćenu rudarsku glavu da unište…"
Iz Beograda je odaslana ova, gotovo nevjerojatna vijest: "Komesar železničke policije uhvatio je 10-godišnjeg J. A. zvanog 'Grlo' uz čiju je pak pomoć otkrivena jedna cela družina koja je pljačkala železničke vagone na beogradskom kolodvoru. Članovi te družine odreda su sami malodobni dečaci i devojčice, stari između 10 i 12 godina. Ova dečja četa tatova u zadnje vreme izvršila je mnogo krađa na beogradskom kolodvoru, orobivši više vagona u kojima se nalazilo žito, brašno, kafa i čokolada, kao i vagone sa suvim šljivama i vunom…"
Na vijest iz Londona da su se engleski industrijalci međusobno dogovorili kako će Londonu i Parizu predložiti da se za gradnju podmorskog tunela između Engleske i Francuske iskoriste njemački radnici, u novinama se, pod nazivom "Lalaš", oglasilo neko spadalo iz Subotice i, po uzoru na Engleze, predložio i ovo: "I nama su Mađari učinilo veliko zlo u prošlim vremenima. Zato predlažem da o svojem trošku, a na ime ratnog duga, uz sadašnju granicu s Jugoslavijom izgrade zid bez vrata, tako da bi mi bili sigurni da nam više neće dolaziti s nekim svojim teritorijalnim predlozima…"
