Novosti

Preporuke: muzika

Stilski skliski

Tri odlična nova izdanja odmiču se od standardnih obrazaca hip-hopa i R'n'B-a, mnogo su ambiciozniji od prosječne produkcije i rado eksperimentiraju s postžanrovskim miješanjem stilova

SZA: SOS (Top Dawg Entertainment/RCA)

Dugoočekivani drugi album američke R'n'B zvijezde SZA primjer je dugačkog, meandrirajućeg ostvarenja koje neprekidno izvlači eklektičnost. Unutar više od sat vremena trajanja i čak dvadeset tri pjesme, "SOS" ne pokušava zadržati koncentraciju slušatelja, već se oslanja na kreiranje maglovite atmosfere koja stvara savršenu podlogu za autoričin tok svijesti pun neriješenih romantičnih pitanja. Kao i većina suvremenih ostvarenja takvog usmjerenja, "SOS" briše granice između R'n'B-ja, hip-hopa i popa stvarajući postžanrovsku mješavinu čije inzistiranje na ritmičnosti i teksturi predstavlja savršen materijal za streaming kao dominantni način konzumacije aktualne glazbe. Najveća snaga albuma je koherentnost unatoč raspršenosti stilova, tim više što reflektira sposobnost dobrog dijela pjesama da se istaknu i kao samostalni komadi. Dobar dio zasluga za to i pripada SZA-inom vokalu: svaki instrumental dočekan je nizom stilova koji kao da predstavljaju vremeplov kroz prošlost i sadašnjost R'n'B i pop vokalnih tradicija.

 

Little Simz: No Thank You (Forever Living Originals)

Britanka Little Simz nije se dugo odmarala na lovorikama hvaljenog i brojnim nagradama ovjenčanog prethodnika "Sometimes I Might Be Introvert" iz 2021. Kratak razmak između dvaju albuma ogleda se u činjenici da se Simz i stalni producent Inflo nisu previše odmakli od zvuka orkestralnog hip-hopa. Međutim, ovih deset pjesama pokazuju da za to vjerojatno nije ni bilo potrebe. Počevši od old school singla "Gorilla" na kojem Simz još jednom demonstrira vještinu čistog, tehnički impresivnog repanja, "No Thank You" konsolidira dojam prethodnika potvrđujući još jednom o kakvom se generacijskom talentu radi. Također, dok trendovi diktiraju sve kraće pjesme pogodne za reproduciranje i repliciranje u kratkim video formatima, Simz i Inflo stvaraju višeslojnu glazbu čija snaga dolazi do izražaja upravo kroz varijacije u aranžmanima i gustim tekstovima kojima nerijetko treba i (danas gotovo nezamislivih) sedam minuta da zaokruže svoju priču, kao što je to slučaj s predivnom "Broken". Za varijaciju stila ima vremena.

 

JID: The Forever Story (Dreamville/Interscope)

Polovicom prošle godine JID je imao veliki hit, gostovanje na "Enemy" Imagine Dragons. Takva razina pozornosti sigurno je pozitivna za još uvijek nadolazećeg repera iz Atlante, no istodobno ne daje najprecizniju sliku njegovog fantastičnog trećeg albuma "The Forever Story" objavljenog prošle jeseni. Slično kao i Kendrick Lamar ili Denzel Curry nešto ranije, JID je stvorio ambiciozni hip-hop album koji koristi niz vokalnih i instrumentalnih stilova kako bismo dobili osjećaj cjelovitog putovanja. Unutar sat vremena našlo se vremena za trap, jazz rap, boom bap i još koješta, često i unutar jedne pjesme. Glavni razlog zbog kojeg sve funkcionira je sam JID. Već je ranije pokazao da je riznica flowa, no ovdje svom arsenalu pridružuje i sasvim solidno pjevanje. Tematski gledano, on spaja opservacije iz adolescencije i sadašnjosti, ocrtavajući vlastitu svakodnevnicu kao i onu svoje zajednice. Istina, JID je lišen manijakalne energije i uvjerenja koje krasi njegovog očiglednog uzora Lamara, ali je možda baš zbog toga tečniji i probavljiviji. Upotpunjen brojnim i vrlo raznolikim gostima, "The Forever Story" je dokaz da Atlanta ima puno više toga za ponuditi od bezbrojnih klonova Migos i Lil Babyja, kako nas se često zna uvjeravati.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više