Kosovski će birači 14. veljače izabrati novi saziv parlamenta, a novi zastupnici morat će u ožujku izabrati i novog predsjednika Kosova. Nakon što je kosovski Ustavni sud presudio da je dosadašnja vlada Avdullaha Hotija neustavno izabrana jer je za nju glasao i zastupnik koji je osuđen zbog korupcije, u kosovskom parlamentu nije se uspjela formirati nova parlamentarna većina pa je on raspušten i raspisani su novi parlamentarni izbori. Dosadašnja predsjednica kosovskog parlamenta Vjosa Osmani od listopada prošle godine istovremeno je i vršilac dužnosti predsjednice Kosova nakon što je Hashim Thaci podnio ostavku jer je završio u haškom pritvoru kao optuženik za ratne zločine. Krajnji rok za izbor novog predsjednika Kosova istječe u ožujku. Predsjednik se pak bira u parlamentu dvotrećinskom većinom zastupnika.
Ankete prognoziraju da će na parlamentarnim izborima uvjerljivo pobijediti Samoopredjeljenje Albina Kurtija. Rezultati anketa najavljuju da će Samoopredjeljenje dobiti od 40 do preko 50 posto glasova birača. Bivšoj Thacijevoj stranci DPK-u prognozira se oko 20 posto glasova, Demokratskom savezu Kosova Ise Mustafe i dosadašnjeg premijera Hotija oko 16 posto, a Haradinajevoj Alijansi za budućnost Kosova oko devet posto glasova birača. Sve ostale stranke po anketama neće preći petpostotni izborni prag. Nakon što je napustila Mustafin DSK, v. d. predsjednica Vjosa Osmani najavila je osnivanje svoje stranke, ali ni ona po anketama ne bi prešla izborni prag. No Osmani je s Kurtijem već dogovorila zajednički nastup na parlamentarnim izborima, pa će se zajedno sa svojim istomišljenicima vjerojatno pojaviti na izbornoj listi Samoopredjeljenja.
I prije nego što je službeno započela predizborna kampanja, Kurti i Osmani poručuju da će im politički prioritet biti zaokret u pregovorima s Beogradom. Pritom najavljuju reviziju Briselskog sporazuma i odustajanje od Vašingtonskog sporazuma koji je Priština potpisala s Trumpovom administracijom. Revizija Briselskog sporazuma podrazumijeva brisanje točke o osnivanju Zajednice srpskih općina, a pobjeda Joea Bidena na američkim predsjedničkim izborima ohrabrila je Kurtija i Osmani da još otvorenije najavljuju odustajanje od Vašingtonskog sporazuma jer tvrde da ga je Hotijeva vlada potpisala na štetu Kosova.
Službeni Beograd zasad suzdržano prati najnovija izborna previranja na Kosovu. Srpske vlasti tek uporno ponavljaju da će realizirati sve svoje obaveze iz Briselskog i Vašingtonskog sporazuma, a jedini novi začin ovih je dana dodao predsjednik Aleksandar Vučić tvrdnjom da dok je on predsjednik, Srbija neće priznati Kosovo. On je zapravo reagirao na sve glasnije predizborne najave Kurtija i Osmani, ali i većine drugih kosovskih političara, da će kao ultimativni uvjet za nastavak dijaloga s Beogradom tražiti da Srbija prethodno prizna Kosovo. Briselski povjerenik za pregovore Beograda i Prištine Miroslav Lajčak pak najavljuje da će pregovori biti nastavljeni odmah nakon izbora i formiranja nove vlasti na Kosovu. U Europskoj uniji još uvijek su uvjereni da je potpisivanje sveobuhvatnog sporazuma kao uvjet Beogradu i Prištini za nastavak pristupnih pregovora za članstvo u Uniji dovoljno velik mamac da Srbija i Kosovo nastave i završe pregovore o normalizaciji odnosa.
I dok su na Kosovu pregovori s Beogradom još uvijek udarna politička tema i predizborni adut favoritima za pobjedu na parlamentarnim izborima, u Srbiji je problem Kosova za većinu građana postao drugorazredna tema, a u središtu političkih i društvenih procesa uglavnom ga prije svega drže političke stranke koje pretendiraju na vlast i Srpska pravoslavna crkva. Nakon što je 2008. proglasilo nezavisnost, Kosovo je nekoliko godina bilo glavni srpski problem za većinu građana. No već skoro čitavo desetljeće više nije tako. Najnovije istraživanje srpske podružnice agencije IPSOS kaže da na početku ove godine 26 posto anketiranih građana najviše muči epidemija koronavirusa. Strah od koronavirusa s vrha srpskih muka potisnuo je strah od nezaposlenosti i siromaštva koji je u prošlom desetljeću bio uvjerljivo na vrhu problema koji tište srpske građane. Danas tek devet posto anketiranih građana smatra je nezaposlenost najveći srpski problem, a Kosovo je još uvijek najveći problem za šest posto anketiranih, jednako kao i male plaće i stanje u privredi. Za pet posto anketiranih najveći su problemi zdravstvo i korupcija. Istovremeno, čak je 56 posto anketiranih građana uvjereno da unatoč svim problemima Srbija "ide pravim putem". U jeku kosovske, a potom i ekonomske krize, 76 posto anketiranih građana bilo je uvjereno da Srbija ide u krivom smjeru. Takvo raspoloženje vladalo je prije izbora na kojima je prije skoro deset godina pobijedila Srpska napredna stranka.
Vučićev SNS na početku ove godine ima podršku više od 60 posto anketiranih građana, a po anketi IPSOS-a izborni prag u ovom bi trenutku prešli samo još Dačićev SPS (8,7 posto), Radulovićeva stranka Dosta je bilo (3,7 posto) i Šapićev SPAS (3,6 posto). I premda oko 30 posto građana smatra da zemlja ide u krivom smjeru, a otprilike isto toliko ih misli sve najgore o vlasti Vučićevih naprednjaka, opozicijske stranke i njihovi lideri pojedinačno se u najboljem slučaju vrte blizu tropostotnog izbornog praga.
U takvom odnosu političkih snaga i raspoloženja građana poticaji za promjene u javnosti i medijima uglavnom dolaze sa strane. Izbori na Kosovu i poruke koje do Beograda stižu iz kosovske predizborne kampanje ovih su dana u medijima naprasno izvukli raspravu o Kosovu kao glavnom srpskom pitanju i problemu, a sve u kontekstu zagrijavanja za predsjedničke i parlamentarne izbore koji se u Srbiji trebaju održati za nešto više od godinu dana. Pet godina stara izjava predsjednika Srpske akademije nauke i umetnosti Vladimira Kostića da "neko ovom narodu mora da kaže da Kosovo više nije de fakto niti de jure u našim rukama" i da je u ovom trenutku "jedina politička mudrost na koji način sa elementima dostojanstva napustiti Kosovo" postala je tema dana. Predsjednik SANU-a morao je ovih dana naknadno objašnjavati i braniti svoje stavove o Kosovu, a sve u kontekstu kad ga se u dijelu medija počelo spominjati kao mogućeg opozicijskog kandidata na predsjedničkim izborima.
Kuriozitet je pritom da se s njegovim stavovima o Kosovu najtvrđe konfrontirao vladika Grigorije, kojega dio medija već neko vrijeme također spominje kao mogućeg opozicijskog kandidata na predsjedničkim izborima u Srbiji. Vladika Grigorije ovih je dana priču oko svoje predsjedničke kandidature dodatno zakuhao kad je u intervjuu za televiziju Newsmax Adria između ostalog izjavio: "Sistem mogu da naprave mladi ljudi u koje ja verujem i sa kojima razgovaram i to je moj plan. Moj plan je da skupimo što više mladih ljudi koji su obrazovani, pošteni, pametni, hrabri i koji hoće da dođu u Srbiju ako već nisu tu, a ako jesu da se žrtvuju, da napravimo pre svega pravni sistem. Ne želim da išta zavisi od jednog čoveka." U istom intervjuu, episkop diseldorfski i cijele Njemačke Grigorije izjavio je da Kostićeva tvrdnja o Kosovu nije točna jer "Kosovo je i de jure i de facto naše", odnosno da je u vezi Kosova "kao Srbin jako jednostavan. Kosovo je naše".
Predsjednik SANU-a Kostić na to je odgovorio: "Potpuno prihvatam da ja nisam u pravu. Pitao bih tog vladiku odakle mu ubeđenje da je on u pravu. Iz prostog razloga što sam ja putovao, pre bukvalno nekoliko nedelja, i prelazio granicu. Tačno su mi pokazivali uglove ulica odakle počinje deo koji više nije zgodan za šetanje. S druge strane, bilo bi sjajno i eto svima relaksacije, da je Vladimir Kostić potpisao i Kumanovski i Dejtonski i Briselski sporazum. Onda imamo krivca i nemamo o čemu da razmišljamo. Ja bih sad pitao i tog vladiku da li su neki od velikih srpskih prelata izdajnici koji su srpski narod izvlačili i odvodili u drugu carevinu sa idejom da se pretekne. Da se otvore horizonti budućnosti. Jel' Čarnojević izdajica? Ja mislim da nije."
