Nije trebalo puno vremena proći otkako je pomoćnik američkog državnog tajnika Wess Mitchell u Prištini i Beogradu najavio povratak Amerike na Balkan i njezino snažnije uplitanje u balkanske procese, a kosovske vlasti su oružjem i nasiljem u Kosovskoj Mitrovici ‘predstavile svoje zakone i puni suverenitet’. Brutalnu policijsku intervenciju u kojoj je u Kosovskoj Mitrovici uhapšen šef Kancelarije za KiM Vlade Srbije Marko Đurić i poput psa, onako kako ISIL to radi sa svojim žrtvama, trijumfalno proveden prištinskim ulicama do podrumskog pritvora, predsjednik kosovskog parlamenta Kadri Veseli ponosno je krstio kao ‘predstavljanje kosovskih zakona i punog suvereniteta’. Tamošnji mediji pišu da je demonstraciju sirove policijske sile naredio kosovski predsjednik Hashim Thaci, istoga dana kad je navodno od kosovskih institucija zatražio i da krenu u proces osnivanja Zajednice srpskih općina, pet godina nakon što je osobno, potpisivanjem Briselskog sporazuma, obvezao Kosovo na davanje političke, kulturne i teritorijalne autonomije kosovskim Srbima.
Mitchell je na svojoj balkanskoj turneji podržao dijalog Beograda i Prištine o normalizaciji međusobnih odnosa koji se vodi pod pokroviteljstvom EU-a, pa i Briselski sporazum, ali je poručio i da nitko nema pravo staviti veto na osnivanje kosovske vojske ako se to učini sukladno kosovskom ustavu. Po slovu tog ustava za osnivanje kosovske vojske, uz dvotrećinsku parlamentarnu većinu, nužna je i suglasnost političkih predstavnika kosovskih Srba, a oni se, kao i Srbija, tome protive. Kosovske vlasti su nukleus buduće kosovske vojske već formirale kao specijalne policijske snage koje su sposobne da interveniraju na čitavom teritoriju Kosova, pa i onim njegovim dijelovima s većinskim srpskim stanovništvom.
Thaci i drugi kosovski lideri objeručke su prigrlili američku podršku osnivanju kosovske vojske, a slanjem policijskih specijalaca da rasture politički skup u Kosovskoj Mitrovici i uhapse glavnog pregovarača Vlade Srbije u pregovorima s Prištinom, početkom ovoga tjedna poručili su da vojsku već imaju i da su je spremni upotrijebiti kad god im se i kako god im se to prohtije. Pritom se pozivaju na svoje suvereno pravo i kosovske zakone, iako su istovremeno prekršili Briselski sporazum, odnosno Dogovor o zvaničnim posjetama koji su u njegovu okviru postigli s Beogradom. Dogovorom, koji vrijedi od prosinca 2014. godine, definirano je da će ‘svaka strana imenovati po jednog zvaničnika koji će imati redovan i pojednostavljen pristup drugoj strani i za koga će strane dostavljati samo logističke informacije kako bi se omogućila priprema posjeta. Posjete ovih zvaničnika provodit će se tako da se unapređuje proces normalizacije odnosa ili da se pruža doprinos sveukupnom radu u kontekstu dijaloga uz posredovanje EU-a’.
Beograd je prištinske vlasti obavijestio da će njegov glavni pregovarač Marko Đurić, zajedno sa srpskim predstavnicima u kosovskoj vladi i parlamentu, sudjelovati na političkom skupu u Kosovskoj Mitrovici u okviru dijaloga o Kosovu, koji se već mjesecima na Vučićevu inicijativu vodi diljem Srbije. Kako odgovora iz Prištine nije bilo, obavijest je ponovljena, a iz Prištine je na nju odgovoreno desetak sati prije nego što je Đurić trebao doći na Kosovo, s porukom: ‘Nažalost, nećemo moći dati pozitivan odgovor na vaš zahtjev ovoga puta.’ S obzirom na činjenicu da se obavještavanjem o posjetu zvaničnika zapravo traži pratnja kojom se osigurava njegov neometani boravak, a ne dozvola za dolazak na teritorij Kosova, odnosno Srbije, iz Beograda je ponovljena obavijest da će Đurić, unatoč svemu, posjetiti Kosovsku Mitrovicu. Odgovor iz Prištine bilo je slanje naoružanih policijskih specijalaca koji su uperenim puškama, suzavcem i šok bombama upali u dvoranu u kojoj se održavao skup i nakon što su sve njegove sudionike prisilili da zalegnu na pod, zgrabili Đurića i poput opasnog i okorjelog kriminalca strpali ga u transporter i odvezli put Prištine. Iživljavanje se tamo nastavilo njegovim privođenjem kroz špalir građana koji su mu zviždali i dobacivali uvrede, da bi ga se potom ekspresno oslobodilo, prevezlo do granice i pustilo da ode u Srbiju. Đurić je navodno tako brzo pušten nakon što je Vučić nazvao Thacija i zaprijetio da će poslati vojsku na granicu s Kosovom ako ga se odmah ne oslobodi.
Kako god, srpsko-kosovski dijalog pod kapom Bruxellesa ušao je u ćorsokak, a Briselski sporazum je pet godina nakon što je potpisan pretvoren u poligon za novi krug sukoba, ne samo između Srbije i Kosova nego i onih svjetskih moćnika koji iz sjene povlače balkanske konce. Europska unija, koja je preuzela ulogu glavnog moderatora u srpsko-kosovskom sporu, našla se u belaju jer njezine članice moraju hapsiti katalonskog lidera Carlesa Puigdemonta zato što predvodi demokratski nenasilni politički proces osamostaljenja Katalonije, koji je protivan španjolskom ustavu, a istovremeno moraju tetošiti kosovske lidere koji su mimo srpskog ustava jednostrano proglasili samostalnost Kosova, pa i kad se silom obračunavaju s političkim protivnicima kosovske suverenosti. Odavno je jasno da ono što vrijedi za Španjolsku kao članicu Unije ne vrijedi i za Srbiju, ali Thacijeva policijska kaznena ekspedicija u Kosovskoj Mitrovici nije udarila samo po glavi srpskog funkcionera i po srpskim interesima, nego i po briselskom procesu i dogovoru koje usmjerava i dirigira Europska komisija, sukladno svojim standardima i pravilima igre. Srbija i lideri kosovskih Srba zasad su odlučili reagirati u granicama briselskog dijaloga i sporazuma: Srpska lista je uz suglasnost Beograda odlučila napustiti vladu premijera Ramusha Haradinaja i započeti proces formiranja Zajednice srpskih općina sukladno Briselskom sporazumu, samostalno i mimo kosovskih vlasti. Dio albanskih lidera odmah je počeo zazivati osnivanje vlade nacionalnog spasa, a pojedini zapadni diplomati u Prištini medijima su prišapnuli da u svemu tome vide početak procesa podjele Kosova.
Beograd i lideri kosovskih Srba daleko su odmaknuli u stvaranju svih uvjeta za formiranje Zajednice srpskih općina kao manjinske autonomije na Kosovu. Uradili su to uz podršku Europske unije jer su istovremeno ispunjavali i sve svoje obveze koje su preuzeli potpisivanjem Briselskog sporazuma, a kojima su se zapravo odrekli značajnog dijela srpskog suvereniteta na Kosovu. Kosovskim vlastima to su tek mrvice, a u ovom trenutku im je najvažnije osnivanje kosovske vojske jer im se, nakon američke podrške, čini da im je ona nadohvat ruke, cilj koji je puno lakše ostvariv nego članstvo u UN-u ili srpsko priznanje kosovske neovisnosti. S jedne strane Zajednica srpskih općina kao srpska manjinska autonomija na Kosovu, s druge kosovska vojska kao rabijatni izraz kosovske suverenosti, a u sredini Europska unija ukopana kao Buridanov magarac koji ne zna kojem bi se plastu sijena okrenula, pogotovo zato što joj se čini da iza jednoga viri SAD, a iza drugoga Rusija.
