Nakon gotovo godinu i pol dana sindikalne borbe, radnice i radnici u njujorškom muzeju Whitney izborili su se za kolektivni ugovor koji im poboljšava radne uvjete. Radi se o kulminaciji kolektivnog organiziranja u toj uglednoj instituciji, započetog sredinom 2021. učlanjivanjem u Local 2110, filijalu nacionalnog sindikata United Auto Workers, zbog brojnih otkaza tijekom pandemijske krize. Također je to još jedna pobjeda sindikalizacije koja sve više zahvaća kulturni sektor u SAD-u i Europi. Da je riječ o procesu koji ostavlja ozbiljan trag u tzv. svijetu umjetnosti, potvrdilo je i zadnje izdanje ArtReviewove ljestvice Power 100, koja – što god mislili o tome – rangira globalno najutjecajnije ličnosti, pokrete i pojave u umjetnosti u protekloj godini. Ovog puta su se na trećem mjestu našli sindikati, a ovdašnjem je kontekstu na ponos da je, uz Local 2110 i udruženja poput Art Workers Italia i BBK Berlin, u obrazloženju odluke spomenuta i ovdašnja platforma Za K.R.U.H.
Kolektivno organiziranje kojem je Power 100 odao počast počinje se zahuktavati krajem prethodnog desetljeća kao odgovor na trajne posljedice globalne recesije. Nakon višegodišnjeg srozavanja javnih potpora, u Hrvatskoj će se, primjerice, dio nezavisne scene povezati u inicijativu Dosta je rezova!, koja je 2019. protestnim akcijama nastojala ukazati na neizdržive radne uvjete u kulturi. Iste su se godine i u SAD-u dogodili vrijedni pomaci, pa su se tako radnice i radnici u institucijama poput njujorškog New Museuma i Tenementa učlanili u Local 2110, koji je već neko vrijeme djeluje i u MoMA-i.
Ono što se tijekom desetih činilo kao ozbiljna kriza, prelaskom u novo desetljeće i izbijanjem pandemije koronavirusa eskaliralo je u katastrofu bez presedana – javni život kulture u velikoj je mjeri zamrznut, a tamo gdje je inače prepušten tržištu, na vjetrometini su se podjednako našli i radnici u institucijama i oni izvan njih. Kao što sam već pisao za portal Kulturpunkt.hr, u Whitneyju su se posljedice pandemije posebno agresivno prelamale preko leđa radnika. Uprava muzeja nije nimalo okolišala izbaciti desetke ljudi na cestu i ostaviti ih bez osiguranja usred zdravstvene kataklizme, pa je tako već u travnju 2020. otpušteno čak 76 radnika.
Početak iduće godine donio je samo nastavak nesigurnosti za one koji su imali sreću zadržati svoje poslove. U veljači 2021. uprava Whitneyja objavila je da gubici uzrokovani pandemijskom krizom iznose 23 milijuna dolara, najavivši jednako nepovoljne rezultate u narednom razdoblju, zbog čega je otkaze dobilo još 15 ljudi. Uvidjevši da su u potpunosti nezaštićeni, oko 180 radnica i radnika zatražilo je od Nacionalnog odbora za radne odnose, saveznog sindikalnog regulatora, dozvolu za osnivanje podružnice sindikata Local 2110.
Uslijedila je višemjesečna borba za kolektivni ugovor kojim bi se stalo na kraj nepovoljnim radnim uvjetima u Whitneyju – primjerice, u trenutku pokretanja sindikata, oko polovine zaposlenih imalo je satnicu nižu od 20 dolara, dok značajan dio radnika na određeno nije imao pravo ni na kakve povlastice, pojasnio je portal Hyperallergic. Ohrabreni uspjelim udruživanjem, članovi i članice sindikata počeli su organizirati protestne akcije na događanjima u muzeju, kojima vrše pritisak na upravu kako bi pristala na njihove zahtjeve. Šesnaest mjeseci trebalo je da se pregovori okončaju i da ugovor konačno bude prihvaćen ovog mjeseca. Srećom, sudeći prema medijskim izvještajima, čekanje se isplatilo. Pozivajući se na komentare jedne članice pregovaračke komisije i njenih kolega, New York Times prenosi kako "velike povišice predstavljaju značajnu pobjedu u ugovoru, koja će u prosjeku dovesti do rasta plaća od 30 posto". Konkretno, minimalna plaća u muzeju povećat će se prvo sa 17 na 22, a potom i na 24 dolara do sredine 2025. godine, dok će radnici na određeno i vanjski suradnici biti stavljeni na preferencijalne liste za stalno zapošljavanje. Konačno, ugovor pokriva niz stavki vezanih za širu sigurnost radnika, poput zdravstvenog osiguranja i zaštite od otkaza.
Takav ishod još optimističnijim čini činjenica da se radi o jednoj u nizu dobrih vijesti za sindikalno organiziranje u kulturi u SAD-u: krajem prošle godine objavljeno je da je Kongres prvi puta u desetak godina povećao proračun Nacionalnog odbora za radne odnose, a u isto doba su se i radnici Muzeja suvremene umjetnosti u Massachusettsu izborili za vlastiti kolektivni ugovor. Još je dramatičniji bio slučaj izdavačkog giganta HarperCollins. Kako prenosi portal Vox, gotovo 250 njegovih radnica i radnika provelo je 66 dana u štrajku, da bi početkom veljače njihov sindikat, također dio Local 2110, obznanio da je s upravom postignut sporazum o ugovoru kojim im se, između ostalog, značajno povećavaju minimalne plaće.
Usprkos bitnim razlikama u odnosu na SAD, i u jugoslavenskom kontekstu možemo kao pozitivnu izdvojiti sve veću živost različitih oblika kolektivnog organiziranja u kulturi – od nedavno pokrenutog slovenskog sindikata ZASUK, preko sindikalnog zaokreta u Udruženju likovnih umetnika Srbije pa do spomenute platforme Za K.R.U.H., koja se nadovezuje na djelovanje inicijative Dosta je rezova! i okuplja kustoski kolektiv BLOK, Centar za dramsku umjetnost, Koautorsku inicijativu OOUR i udrugu Skribonauti.
S kakvim se specifičnim izazovima suočava kolektivno organiziranje radnica i radnika u kulturi u Hrvatskoj, i kakvi su recentni pomaci po tom pitanju, pojasnila nam je BLOK-ova članica Dunja Kučinac.
- Kako su se u zadnjih petnaestak godina polako raspadale bilo kakve iluzije o tome da će nas spasiti raznorazni EU fondovi, hiperprodukcija projektno financiranih umjetničkih sadržaja, sitno poduzetništvo ili kulturne politike s nacionalnog vrha, tako smo se i mi – najprekarniji radnici u polju – okrenuli organiziranju. S obzirom na to da je većini nas ugovor o radu na neodređeno nepoznanica i da nije bilo sindikata koji bi nas mogao primiti i zaštiti, počeli smo razvijati drugačije sindikalne i parasindikalne taktike. Mi u Za K.R.U.H.-u razvili smo Kodeks prakse za pošteno plaćeni rad u kulturi, koji bi se zajedno sa raznim strukovnim cjenicima mogao koristiti kao alat pritiska prema institucijama, organizacijama i privatnim naručiteljima da napokon počnu poštivati neke minimume – od potpisivanja ugovora, preko prepoznavanja frilenserskog rada kao legitimnog staža do pridržavanja propisanih satnica i naknada. Oko Kodeksa se trudimo okupiti širi krug umjetnica, radnika i strukovnih udruga i zajedno osmisliti način njegove praktične upotrebe. Osim toga, zadnjih se godina jasno vidi da bauk sindikata kruži poljem: osnovan je sindikat radnika civilnog društva SKUPA, Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela (SPID) je izradio prvi strukovni cjenik u svojoj branši i aktivno radi na njegovoj promociji, strukovne udruge poput Udruge plesnih umjetnika Hrvatske i Društva hrvatskih audiovizualnih prevoditelja intenzivno se bave pitanjem zaštite radničkih prava u svom polju, a Sindikat novinara Hrvatske fokusira se na frilensere, prateći pritom nove smjernice Europske komisije za kolektivno pregovaranje samozaposlenih osoba. S obzirom na to da je polje kulture i umjetnosti potpuno fragmentirano i vrlo slabo organizirano, čini mi se da je pred nama jako puno rada, ali alternative ionako nemamo ako želimo stati na kraj pristajanju na besramnu potplaćenost, rad na bolovanjima i godišnjima i na konstantni strah od toga hoće li i kada doći idući angažman - kaže Kučinac.
Premda pripadaju vrlo različitim kontekstima i setovima problema, val sindikalne aktivnosti u kulturnim institucijama u SAD-u i inicijative naših nezavisnokulturnih organizacija o kojima govori Kučinac dio su šireg procesa jačanja kolektivnog organiziranja u kulturi i umjetnosti. U tom smislu, uspjeh borbe za bolje radne uvjete u Whitneyju, koliko god da je naoko dalek, još je jedan ohrabrujući signal da se organizirani radnici i radnice u kulturi mogu izboriti za dokidanje surovih uvjeta koji nas prisiljavaju na životarenje.
