Darko Kreč i Jadranka Čunčić-Bandov: Boduljko i Žbunika (Strip-agent, Zagreb, 2019.)
Počinjemo s domaćim snagama, ježom Boduljkom i gljivom Žbunikom, protagonistima istoimenog, dugogodišnjeg strip-serijala (jednog od dugovječnijih u povijesti hrvatskog stripa!) namijenjenog osnovnoškolskoj djeci, crtača Darka Kreča i scenaristice Jadranke Čunčić-Bandov, koji je godinama izlazio u Profilovom časopisu "Zvrk", da bi se zatim skrasio u "Prvom izboru" Mozaik knjige. Zagrebački Strip-agent objavio je 2019. album, nadamo se – tek prvi u nizu! "Boduljko i Žbunika" zbog svoje se potke i poetike mogu opisati kao prikladni nasljednici junaka i junakinja braće Neugebauer, poput "Cika i Caka", "Patuljka Noska", "Gladnog kralja" i drugih legendi, odnosno likova dječjih stripova koji su obilježili poslijeratno doba, kao što su "Mendo Mendović" Borivoja Dovnikovića-Borde, "Svemirko" te "Viki i Niki" Vladimira Delača, i brojni drugi. Svi koji čitaju i razumiju stripove i slične sadržaje za dječji uzrast znaju koliko je zahtjevno u tom specifičnom polju dugotrajno ustrajati i pritom ne gubiti na kvaliteti, konstantno se razvijajući unutar idioma zadanog strože nego drugdje, čija je zaokružena dosljednost bitna karakteristika. Darku Kreču to naizgled s lakoćom uspijeva već desetljećima, a za poznavaoce povijesti domaćeg stripa koji "Boduljka i Žbuniku" čitaju i čitat će sa svojom djecom, praćenje dijaloga koji crtač nadahnuto vodi sa svojim prethodnicima može predstavljati pravi čitalački užitak.
Bill Watterson: Calvin i Hobbes (s engleskog preveo Darko Macan, Fibra, Zagreb, 2019./2020.)
"Calvina i Hobbesa" po svoj prilici ne treba posebno predstavljati jer je riječ o jednom od najpoznatijih, i najsamosvojnijih, američkih novinskih stripova svih vremena, čije su likove zasigurno zapamtili i mnogi koji strip (još) nisu čitali. "Calvin i Hobbes" veliko su, i globalnoj publici najpoznatije, djelo Billa Wattersona – poznatog po gotovo potpunom zaziranju od medijske i ine izvanumjetničke pozornosti – izvorno izdavano od 1985. do 1995. te do danas objavljivano u više od 50 država i 2400 novina širom zemaljske kugle. Strip beskonačne maštovitosti i duha te neiscrpne dubine humora i refleksije prati šestogodišnjeg dječaka Calvina i njegovog najboljeg prijatelja, plišanog tigra Hobbesa, u njihovim svakodnevnim putešestvijama što ih odvode doslovce svuda, od stražnjeg dvorišta suburbane kuće gdje žive s Mamom i Tatom do dalekih prostranstva svemira ili pretpovijesnih, dinosaurskih doba. Fibra je serijal, u vrsnom prijevodu Darka Macana, strip-autora i pisca, urednika, publicista i izdavača, počela objavljivati 2019. godine. "Calvin i Hobbes" istodobno su arhetipski odraz toga što zaista znači biti dijete i ne imati svijest o bilo kakvim granicama, umnim i ostalim, te skoro satirična, gotovo bolno duhovita interpretacija nerijetko apsurdnog svijeta odraslih, sa svim njegovim proturječnostima i nepotrebnim stranputicama. Nisu strip "samo" za sve uzraste, već i za sve stadije života.
Tomaž Lavrič: Ekstremni sportovi (Mentor, Zagreb, 2005.)
"Ekstremni sportovi" Tomaža Lavriča – uz Iztoka Sitara i Zorana Smiljanića najvažnijeg slovenskog strip-autora srednje, Mladinine generacije – realno govoreći nije strip za djecu, tako prepun stvarno crnog humora, iznutrica i sakaćenja, nastranijih varijanti seksa i tome slično, ali je ipak suštinski djetinji (ne i djetinjast!) po svom posvemašnjem nepriznavanju neutemeljenih autoriteta i otvorenom ruganju predrasudama prema drugačijem i nepoznatom. "Ekstremni sportovi", zahvaljujući izostanku teksta (osim u naslovima jednostraničnih epizoda i onomatopejama) razumljivi ama baš svima, donekle su nalik stripovima francuskog pobunjenika Jean-Marca Reisera (u nas poznatima još od objavljivanja u Poletu 1970-ih) i kultnim "Crnim mislima" Andréa Franquina, što znači da je Lavričeva vrsta humora u ovdašnjoj kulturi odavno pustila čvrsto korijenje. Nije ni čudo kad nadahnuća za veselo crnilo i radosno razvratnu tamu nipošto ne manjka – talog života samo čeka dovoljno lucidne i djetinje hrabre autori/ce da ga prizovu na površinu i učine ponajprije smiješnim, a ne strašnim.
