Viva la Transicion! (Galerija Nova, Zagreb, od 26. travnja do 6. lipnja)
Dvadeset je godina otkako kustoski kolektiv WHW vodi Galeriju Nova u strogom centru grada, nezaobilazni izložbeni prostor koji su još 1975. pokrenuli umjetnici Mladen Galić i Ljerka Šibenik u sklopu Centra za kulturne aktivnosti Socijalističke omladine Zagreba. Galerija Nova je ocrtala širok luk od mjesta koje je, na početku, predstavljalo neoavangardne umjetnike povezane s fenomenima poput Novih tendencija i Nove umjetničke prakse 70-ih, sve do današnjeg umjetničkog žarišta koje neprekidno njeguje istraživačke prakse. Također, zahvaljujući stalno razvijanoj radnoj platformi WHW-a, Nova je jedna od internacionalno najznanijih zagrebačkih i hrvatskih galerija; to potvrđuje rođendanska skupna izložba "Viva la Transicion!" kao dio jubilarnog programa Nova 2.0, na kojoj sudjeluju Sanja Iveković, Fokus grupa, Rajkamal Kahlon, David Maljković i Bojan Stojčić. Provodna nit svih izloženih radova je ispitivanje živosti socijalističke tradicije i istraživanje ishoda društvene tranzicije, a među medijski i poetički vrlo raznolikim djelima umjetnika s kojima WHW surađuje odnedavno ili otprije izdvojit ćemo višeslojni rad "Dear Yugoslavia, I Regret to Inform You…" R. Kahlon, američke umjetnice s berlinskom adresom, koja je slikarski intervenirala na reprodukcije ilustracija Vladimira Kirina iz knjige "Narodne nošnje Jugoslavije" i tako vješto i osebujno ulovila tamnija naličja etnocentričnih kultura. "Hope Hotel Phantom", video-instalacija Sarajlije B. Stojčića, na prvo se gledanje duhovito, a zatim sve bolnije i melankoličnije, bavi političkim posljedicama Daytonskog sporazuma. Fantom kruži Europom i Amerikom, fantom povijesti stalno odgađanog kraja, čemu se Stojčić smije samo dok vas ne privuče toliko blizu svom pogledu da više nikako ne možete izbjeći emotivni udarac u pleksus.
Helena Klakočar: El Shatt – Fragmenti (UO Javni prostor, Zagreb, 2023)
Partizanski zbjeg na egipatskom poluotoku Sinaj, poznat i kao izbjeglički kamp El Shatt, koji je postojao u finalu Drugog svjetskog rata od 1944. do 1946., u novije vrijeme, čini se, izlazi iz zamagljene povijesti, no prije zahvaljujući umjetnicima nego znanstvenicima. Nora Verde je babina sjećanja na kolektivnu evakuaciju Korčule poslije pada Italije 1943. uključila u svoj autofikcijski roman "Moja dota", a premijera dokumentarnog filma Ivana Ramljaka "El Shatt: nacrt za utopiju", u kojem se bavi i političko-kulturnom organizacijom kampa u kontekstu Narodnooslobodilačkog pokreta, zbit će se na Festivalu mediteranskog filma u Splitu. Helena Klakočar, likovna umjetnica, filmska i strip-autorica, nedavno je objavila strip ili crtani roman "El Shatt: Fragmenti", u kojem oslikava iskustva iz zbjega članova svoje porodice i njihovih sumještana s područja Podgore, ali i stranih ljudi čije je priče nalazila u osobnim dnevnicima i arhivima. Kako naslov kaže, djelo čini niz izvanredno crtanih i iznimno životnih narativnih fragmenata, koji prema principu isječaka iz svakodnevnice pripovijedaju ključnu priču prvo o plovidbi do Hvara, onda o daljnjem zbjegu na Vis, a potom preko Jadrana u talijanski Bari i naposljetku Mediteranom u egipatski El Shatt. Baš zbog jasno uobličenih osobnih pogleda, uvjerljivih detalja i snažnih osjećaja u sačuvanim sjećanjima, čitatelji mogu pojmiti epski zamah godina koje je skoro 30 tisuća žitelja Dalmacije, pogonjenih iskrenom vjerom u uspješni ishod NOB-a, provelo na putovanju života. Dirljivo i važno djelo.
Boris Cvjetanović: Društvo (Petikat, Zagreb, 2022)
Borisa Cvjetanovića, zagrebačkog foto-reportera koji je svojim radom označio godine uspona fotografije u okviru jugoslavenskog omladinskog tiska i umjetnika koji je brojnim antologijskim serijama obilježio posljednjih 40 godina razvoja fotografije u nas, na ovim stranicama ne treba posebno predstavljati. Krajem 2022., njegovu opsežnu monografiju "Društvo", prvu u planiranom diptihu, objavio je Petikat pod uredničkom paskom Borisa Greinera i s tekstovima Leonide Kovač i Branke Slijepčević. Sve analogne, crno-bijele i ranije izlagane foto-serije, osim već ukoričenih "Prizora bez značaja", uvrštene su u ovu knjigu, koja ne samo što dokumentira neke od vrhunaca društveno-kritičke fotografije u Hrvatskoj i Jugoslaviji, ali i Europi kasnog 20. stoljeća, nego i fiksira sutonsko socijalističko i (post)tranzicijsko vrijeme 80-ih i 90-ih u prizorima koji nepogrešivo utjelovljuju tadašnja podvojena stanja i nejasne snove. Nije se lako odlučiti na nabavu umjetničke monografije, no ova je jedna od onih koje vrijedi uvijek imati pri ruci.
