Craig Thompson: Dekice (s engleskog prevela Tatjana Jambrišak, Fibra, Zagreb, 2016.)
Siječanj je nesumnjivo najprikladniji mjesec za prakticiranje tjelesnog i umnog pročišćavanja nakon unosa veće količine prehrambenih i ostalih opojnih proizvoda nego inače, a takvo suvremeno čišćenje za mnoge među nama (pretpostavlja se i publiku strip-preporuka) podrazumijeva upijanje intelektualnih sadržaja koje smo protekle godine propustili ili, još bolje, podsjećanje na klasike na kakvima smo odrasli, duboko u udobnosti osobnih zona komfora. Poželjno, naravno, u vodoravnom položaju, dok vani sipi snijeg ili barem kišica, koji opravdavaju što je dulji mogući ostanak unutar vlastita četiri zida. Uz stalnu pokrivenost dekicama. A bome i, zašto ne, "Dekicama", prijelomnim stripom iliti crtanim romanom američkog autora Craiga Thompsona (r. 1975.), sage od šestotinjak stranica o Thompsonovom odrastanju u bespućima Wisconsina i (ne)uravnoteženih odnosa peteročlane obitelji, obilježene rigidno kršćanskim roditeljskim svjetonazorom, tijekom čijeg postupnog, ali sigurnog rasapa, on i njegov mlađi brat polako pronalaze put do vlastitih, autentičnih identiteta. U ruralnom kraju uglavnom zametenom snijegom, čija čistoća, dakako, sugerira potpunu otvorenost adolescentskih godina, ali i otvorenost medija stripa, čije je stranice autor učinio svojima unoseći u američki "alternativni" strip specifični montažni ritam veoma nalik japanskoj mangi, na putu do sebe Thompsonu je, očekivano, središnji smjerokaz bila prva ljubav i otkriće iskrene osjećajnosti, senzualnosti i seksualnosti. Beskompromisni idealizam i izostanak svake ironije, a kamoli cinizma, ono je što njegovu priču u sadržajnom smislu čini jedinstvenom. Posebno danas kada se posve umreženo društvo hrani sve većim odmakom od sebe samog. Ako vam je prijeko potrebna autofikcija koja izgrađuje umjesto da razara, kako autore, tako i čitatelje, onda početkom 2022. ne tražite dalje od "Dekica".
Manu Larcenet: Blast (integralno izdanje; s francuskog preveo Goran Marinić, Fibra, Zagreb, 2021.)
A da sve ne bude tako svjetlo prošle godine se pobrinula također Naklada Fibra, s cjelovitim izdanjem svoje starije uspješnice "Blast", u višetomnom izdanju rasprodane. "Blast" je opsegom i narativnim obuhvatom monumentalno djelo Manua Larceneta (r. 1969.), po skromnom sudu vašeg preporučitelja, najvažnijeg suvremenog francuskog strip-autora, uvijek nadahnutog i neustrašivog pripovjedača, koji je k tome vrlo maštovit i likovno široko obrazovan strip-grafičar. Nakon omiljene "Svagdanje borbe", u kojoj su se nepogrešivo prepoznali/e svi/e europski/e trideset-i-nešto-godišnji/e prekarni/e kulturni/e radnici i radnice, stisnuti u limbu između radničke klase svoga porijekla i srednje društvene klase koja im je, zapravo, gotovo nedostupna, Larcenet kao da je rekao što je imao u polju oporih odraza socijalnog realiteta i s "Blastom" se usmjerio prema maestralno iscrtanom romanu toka svijesti s posve nepouzdanim pripovjedačem kao kormilarom naracije; kakvom neosporno ne treba vjerovati, što vrijedi istodobno za čitatelje i za policiju, a možda i samog autora. "Blast" je epski krimi-triler s natruhama fantastičnog ili magično-realističnog, uzevši u obzir da je takve elemente moguće povezati s kulturnim nasljeđem Južne Amerike, odnosno Oceanije, pa se može čitati kao npr. Dostojevski na meskalinu, ili da ostanemo pri strip-referencama, kao Gilbert Hernandez, da je bio rođen u samom srcu white-privilege zapadne Europe. U svakom slučaju, posljedice nedostatka ili pritiska ljudske savjesti središnja su tema velikog "Blasta"; a čak i ako vam je siječanj preravan mjesec za tako duboko poniranje u ponore psihe, "Blasta" komotno možete samo listati i promatrati. To je stani-pa-gledaj ostvarenje!
Igor Kordej: Déjà vu (Biblioteka Kvadrat, Matica hrvatska Bizovac, 2015.)
Nakon nabrijanog intermezza nakratko ćemo se vratiti do još dubljih razina komfor-zona nas nepovratno odraslih ljubitelja/ica stripova s ovih prostora, što znači, naravno, do hrvatskog i ex-Yu autorskog stripa 70-ih i 80-ih godina, kojem je Igor Kordej bio i ostao jedan od začetnika i do dana današnjeg arhetipskih autora. Po izboru Vjekoslava Đaniša, vjerojatno najupornijeg živućeg urednika domaćeg stripa, koji od svog projekta ne bi odustao ni kad bi nam nebo palo na glavu (u čemu je sličan samom Kordeju), u strip-albumu "Déjà vu" sabrani su neki od najranijih objavljenih autorovih stripova, poput prvog dužeg, naslovnog (prema scenariju Mirka Ilića), no s posebnim naglaskom na Kordejeve stripove rađene prema pjesmama Buldožera, Nepočina, Električnog Orgazma, Idola, Šarla Akrobate i drugih prvoboraca tada novog muzičkog zvuka, izvorno objavljene u beogradskom časopisu Džuboks. Zima je došla i bit će duga. Čak i ako, kao ja, nemate doživljaj dežavija čitajući ove stripove, jer nemate ni sjećanja na njih iz doba kad su nastajali (no svejedno su vam itekako poznati i bliski), posudite u biblioteci "Déjà vu", i prepustite se. Ako ne sjećanju, onda snovima, istodobno u ritmovima i melodijama te Kordejevim iskonskim, životnim i neukrotivim strip-crtežima.
