Škare tetovirane na podlaktici, glomazan sat, počešljana brada, frizura kao iz kataloga, a na njoj samo ovlaš stavljena šilterica. Riječki muzičar i frizer Orhan Sali naš je sugovornik s najviše stila dosad. Pauzu za ručak nakon višesatnog dotjerivanja tuđih kosa, brada i obrva proveo je s nama. Između zalogaja naizmjenično su se smjenjivali razgovori o modi, novim trendovima u muškim frizurama, poslu i diskriminaciji – o svim temama koje su njemu bliske i životno bitne.
Kao prvi, a možda i jedini Rom u Hrvatskoj koji je vlasnik specijaliziranog frizerskog salona, 37-godišnji Orhan je na tom putu preskočio mnoštvo prepreka. Nakon što je bio radnik Komunalnog društva Čistoća punih jedanaest godina, odlučio je dati otkaz i krenuti u nekom drugom smjeru koji mu samo naizgled nije bio namijenjen. Govori nam da je zanat naučio od tate, brice koji se već dugo ne bavi time. Modeli za te prve frizure bili su mu njegovi susjedi s Pehlina, najvećeg romskog naselja u Rijeci.
Meni je svaka glava ista, student ili nogometaš, nema razlike u cijeni - pojašnjava Orhan
- I dan-danas dečki s Pehlina nose najbolje frizure - zadovoljan je Orhan.
Nakon samoukog proučavanja tajni zanata kod kuće, njegov talent je prepoznala vlasnica jednog salona iz Opatije. Dala mu je šansu da se ispraksira i pohvata sve detalje ovog posla. Uskoro prelazi u salon "Gentlemen’s Shop" gdje stječe status koji ima danas. Poslije samo tri mjeseca rada proglašen je za najboljeg frizera u Rijeci, a svi termini za uređivanje u Orhanovoj stolici bili su konstantno popunjeni. Zanimljivi su prizori tada zabilježeni ispred salona preko puta Konta. Slučajni prolaznici usporavali bi ili nepomično zastajkivali nekoliko sekundi, gledajući u Orhanove vješte ruke koje su vitlale oko nečije glave.
Svi ti X faktori očito su probudili u Orhanu ponešto poduzetničkog duha koji bi nam svima dobro došao. Točno godinu dana od dolaska u Gentlemen's shop, jedan Rom i jedan Španjolac, Orhanov kolega Oliver de la Cruz, otvorili su vlastitu brijačnicu u centru grada u Rijeci, "Master's Barber Shop" u Medulićevoj ulici.
- Oliver je nekad bio poštar, a ja smetlar. Oboje smo pripadnici manjina, mada Oliver kaže da je s Krka jer mama mu je odande. Danas smo vlasnici salona. Pune četiri godine imamo stalne mušterije - priča nam Orhan. Te stalne mušterije su studenti, poslovni ljudi, pjevači, političari i većina igrača NK Rijeka. Pitamo ga jesu li jedni zahtjevniji od drugih, da li posvećuje jednaku pažnju svima?
- Ja šišam te dečke sa stadiona Rujevica, to mi je velika čast. Lijepo je gledati svojih ruku djelo svakih tjedan dana na televiziji, i to iz svakog kuta. Točno mogu pratiti kako se frizura mijenja, raste i koliko je postojana. Ne šišam ih zbog novaca. Oni bi svakako mogli platiti više, to me ne zanima. Meni je svaka glava ista, student ili nogometaš, nema razlike u cijeni - pojašnjava Orhan.
Govori da nogometaši nisu zahtjevni, ali da on inzistira da budu takvi. Očekuje da mušterije više izvolijevaju i traže specifične frizure jer se tako gradi trend. Orhan samo želi malo više stila na ulicama svoga grada.
- Mi smo unazađeni s modom. Žene se puno više paze i uređuju dok muškarci kasne. Kad napravimo neku dobru frizuru, nama je to reklama. On će je prošetati, sutra će doći netko s istom željom. Da skinem jednu obrvu, siguran sam da bi došao netko i rekao: "Skini i meni!" Najbolji primjeri za to su Neymar, Ronaldo i Beckham - govori Orhan.
Sretan zbog posla koji cvjeta, Orhana ipak žalosti što su mu najbolji prijatelji napustili Hrvatsku u potrazi za poslom. Tako se raspao i njegov bend Pehlin kings. Svi članovi danas su u Njemačkoj.
- Oni su našli bolji život tamo, ali mene su ostavili nesretnog bez njih. Mi smo prijatelji od djetinjstva, skoro 20 godina smo imali odličan bend. Morao sam početi iz početka - melankolično govori Orhan. Složili smo se da je s njihovim odlaskom nastala velika praznina na riječkoj muzičkoj sceni. Pehlin kingsi su usamljeno donosili dašak istočnog melosa na Kvarner i pravili zabave kakve ne može prirediti nijedan rok bend.
- Puno puta sam osjetio gađenje nekih na tu, kako kažu, "cigansku muziku". No nakon prve pjesme svi bi se popeli na stol - prisjeća se Orhan.
Prije dvije godine Orhan je na poziv NK Rijeke otpjevao pjesmu "Majstori s Kvarnera". Čim je izašla demo verzija sa spotom, pripadnici Armade su reagirali na gnjusan način tako što su objavili fotografiju s prekriženim Orhanom.
- Nisam reagirao jer sam na to navikao. Ja sam rođen i školovan u Rijeci, moji su ovdje od 1965. Plaćam porez i sve račune. Tamo gdje je sad stadion Rujevica bilo je moje igralište u djetinjstvu. Da je tu pjesmu otpjevao netko drugi, bila bi hit – kratko je komentirao Orhan. Tvrdi da "ima ugrađen skener za prepoznavanje neugodnosti kod ljudi koji pokušavaju sakriti reakciju kad ga vide".
- Kad si od malena diskriminiran i kad si naučen da si drugačiji onda možeš osjetiti negativu u zraku. Ja točno mogu skenirati čovjeka koji je slučajno došao kod mene na frizuru, a da mu nije drago. Neki su mi rekli da im nije bilo svejedno kad su prvi put došli kod mene. Ispričali su mi se. Ne mogu reći da je to baš rasizam, ali ponekad vidim taj izraz lica, pogled, kao da tijelom govori: "Uf, ja sad moram ostati ovdje." Jednom kad ošišam mušteriju ona se osjeća sigurno. Kad dođe doma i kad mu obitelj pohvali frizuru, onda se vrati. Ali ne mogu ja tako s cijelim gradom, nisam toliko moćan. Možda mogu promijeniti mišljenje 100 ljudi, ne mogu milijun. Kad bi svi djelovali u svom krugu, bilo bi nam bolje - potanko objašnjava Orhan.
Dodaje da njegov brat vozi autobus u Autotroleju. Ljudi znaju prevrtati očima kad ga vide za volanom, kaže. Međutim, čim ih on normalno pozdravi i sigurno preveze od jedne do druge stanice, oni po izlasku iz busa imaju drugačiji izraz lica.
Orhan i njegov kolega Oliver osmislili su uspješan način poslovanja. Sve što im nije pasalo u prošlom salonu promijenili su i napravili da im bude bolje.
- Nije nam bilo dovoljno pola sata za marendu pa smo stavili sat vremena. Što da budem nervozan? Salon smo prije otvarali u 9, ali dosta ljudi se želi šišati prije posla. Meni nije teško da se budim prije 8. Kad se samo sjetim da mi je radno vrijeme u Čistoći bilo od 6 ujutro. Dizanje prije 8, to je ništa. Još bolje za parking! - zaključuje Orhan.
