Prošle su dvije godine od stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu, čime je pružena šansa brojnim nepriznatim hrvatskim državljanima da riješe svoj državljanski status. Očekivalo se da će više puta spominjane dopune, koje su zaživjele u članku 5. i članku 30.a ovog zakona, donijeti pravnu satisfakciju svima onima koji su se godinama vukli po matičnim uredima, konzulatima, a nerijetko i sudovima, uglavnom dobivajući negativna očitovanja. Isprva je rok za podnošenje zahtjeva bio ograničen na dvije godine, dakle do 1. januara 2022., no kako je zbog pandemije koronavirusa znatno otežan rad svih institucija, a negdje između dogodio se i potres, aplikanti su dobili jednu godinu ekstra za podnošenje zahtjeva.
Ponuđeno objašnjenje – ograničen broj stranaka po metru kvadratnom i sva ostala pravila što ih je silom prilika nametnula zarazna bolest – zapravo je najmanje bitan faktor u cijeloj proceduri. Zainteresirana javnost i novi potencijalni podnositelji zahtjeva za utvrđivanje ili upis u hrvatsko državljanstvo nisu do kraja obaviješteni o realnim birokratskim preprekama u konzularnim uredima u Subotici i Beogradu. Iz ovih ureda, naime, stiže najveći broj zahtjeva. Od ukupno 4903 prijave, državljani Srbije su podnijeli 2982. Odmah iza slijede 974 zahtjeva iz Bosne i Hercegovine.
Špiro Lazinica, pravnik iz Humanitarnog centra za integraciju i toleranciju sa sjedištem u Novom Sadu, u razgovoru za Novosti kaže da u hrvatskim konzulatima u Subotici i glavnom gradu Srbije postoji čitav niz problema. Osim što se podnositelji zahtjeva žale da tamošnji zaposlenici prema njima ne pristupaju profesionalno i da im ne daju jasna objašnjenja, tvrde da službenici iz konzulata često izmišljaju dokumentaciju koja nije po uputstvima propisanim iz MUP-a. Naravno, sve to pod uvjetom da stranke uopće nogom kroče u konzularne urede, jer se na prvi termin čeka tjednima, čak i mjesecima. Pored toga, u ovim konzularnim uredima ne postoji poseban obrazac za upis u evidenciju hrvatskih državljana po porijeklu. Konzulati imaju samo obrasce za utvrđivanje državljanstva i za stjecanje državljanstva, a to, uz upis u evidenciju državljana, čini tri potpuno različite kategorije koje su temeljene na tri različita članka Zakona o hrvatskom državljanstvu.
Pojednostavljeno, ako osoba ispunjava uvjete propisane u članku 5. stavak 2., gdje piše da hrvatsko državljanstvo porijeklom stječe i osoba starija od 21. godine života, rođena u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njenog rođenja hrvatski državljanin, ona ne bi smjela popuniti zahtjev na krivom obrascu, recimo onom za utvrđivanje državljanstva. Ova kategorija pak spada u članak 30.a stavak 2., a odnosi se na svaku osobu rođenu u razdoblju od 8. januara 1977. do 8. oktobra 1991., kojoj su u trenutku rođenja oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo, ali joj je u pomenutoj evidenciji o državljanstvu upisano drugo državljanstvo. Također, podnositeljima zahtjeva se ponekad daje da ispune i obrazac o stjecanju državljanstva, tzv. naturalizacija, što tek nema nikakvog smisla jer su gore navedeni primjeri aplikanata po zakonu hrvatski državljani.
Koliko je riječ o diskriminaciji, a koliko o čistom neznanju i neupućenosti službenika koji mahom nisu pravne struke, ne može se sa sigurnošću tvrditi. Jedini pravni savjet koji Lazinica, u nedostatku adekvatnih obrazaca, daje ljudima jeste prosto ispisivanje rukom, podcrtavanje po kom osnovu se traži državljanstvo. U suprotnom, jedan problem tehničke naravi dovodi do gomilanja žalbi, odbijenica, lutanja od šaltera do šaltera, dok rokovi ističu. Uz to, hrvatski konzulat u Subotici ne izdaje pisanu potvrdu o primitku u državljanstvo. Umjesto toga, stranke obavještavaju telefonskim putem.
- Kad osoba želi da nabavi domovnicu, a nema ništa u rukama, moramo provjeravati u matičnim uredima u kojima su joj upisani roditelji. Dođu kod nas bez ikakvog pisanog traga, imaju samo potvrdu iz banke gdje se vidi da je novac u tu svrhu uplaćen konzulatu. U Zakonu o općem upravnom postupku jasno piše da se stranci mora odgovoriti pismeno, čak i kad im se ona obrati usmeno - pojašnjava Lazinica.
Pravnim zavrzlamama tu nije kraj. Konzulati možda imaju manjkav protokol, no gorući problem je nešto drugo. U pitanju je primjena članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Ministarstvo unutarnjih poslova je u uputama o proceduri za stjecanje državljanstva praktički izmijenilo tu zakonsku odredbu, određujući da se ovaj članak ne odnosi na osobe rođene prije 8. oktobra 1991., već samo nakon tog datuma, što je sasvim suprotno onome što piše u zakonu. To izaziva brojne nelogičnosti, pravni savjetnici su u tom segmentu potpuno bespomoćni, pa tako već postoji nekoliko predmeta pred Upravnim sudom. Oštećeni vjeruju da će sud uvažiti punu zakonsku odredbu, nasuprot diskutabilnom i vrlo slobodnom tumačenju MUP-a.
Milena Čalić Jelić (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)
Milena Čalić Jelić iz Srpskog narodnog vijeća ističe da su počela stizati negativna rješenja za osobe koje su rođene u SFRJ, na području Hrvatske, roditelja različitih republičkih državljanstava. Stvorene su nevjerojatne situacije: unutar jedne uže obitelji pojedini članovi su državljani Hrvatske, a drugima se osporava mogućnost da to postanu. U novembru su napisane dvije žalbe na rješenja kojima je odbijen zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva. Odbijena je žena čiji su roditelji bili državljani SRH u trenutku njenog rođenja, a ona je ostala neupisana u knjigu državljana do svoje punoljetnosti. Negativan odgovor dobio je i muškarac koji nije upisan u knjigu državljana SRH jer je rođen u Prijedoru. Njegovi roditelji su imali prebivalište u Hrvatskoj, sam otac je bio državljanin SRH.
- Europskom konvencijom o državljanstvu, čija je potpisnica Republika Hrvatska, predviđeno je da države potpisnice ne smiju imati razlike ili uključivati bilo kakvu praksu koja se svodi na diskriminaciju po osnovi spola, vjere, rase, boje kože, etničkog ili nacionalnog porijekla. Države ugovornice trebaju olakšati svojim unutrašnjim pravom stjecanje državljanstva potomcima, djeci jednog od svojih državljana koja su rođena na teritoriju drugih zemalja. Sukcesija nastaje promjenom teritorijalnog suvereniteta država. Stjecanje, gubitak i promjena državljanstva fizičkih osoba blisko su vezani uz sukcesijske promjene - napominje Čalić Jelić i dodaje da sukcesija država izaziva ogromne potrese u životima ljudi, stoga je neophodno da se vodi računa i o njihovim potrebama i osjećanjima.
