Sankcije Europske unije ruskim oligarsima ponovo su aktualizirale pitanje prodaje državljanstva i boravišta u državama članicama EU-a strancima iz trećih zemalja za određena ulaganja, što je postala prepreka za provođenje sankcija kad su u pitanju bogati Rusi koji imaju državljanstvo ili boravište u nekoj članici EU-a, piše Novi list.
Tako je Europski parlament zatražio od Europske komisije da toj praksi prodaje državljanstva stane na kraj te da puno restriktivnije odredi dobivanje boravišta u nekoj članici EU-a bogatim državljanima trećih zemalja. Rasprava u parlamentu vrtjela se oko bogatih Rusa, no nisu oni jedini koji su zahvaljujući novcu stekli državljanstvo ili boravište u EU-u. Dio zastupnika upozoravao je na to da se za novac dijelilo državljanstvo ili boravište Kinezima, Turcima, stanovnicima iz zemalja Sjeverne Afrike i Bliskog istoka i da je neopravdano govoriti samo o tome da su Rusi novcem osigurali državljanstvo Europske unije. Očekuje se da bi EK trebala pripremiti zajednička pravila do kraja mandata 2024. godine.
Klasičnu prodaju državljanstva, odnosno stjecanje državljanstva ulaganjem imaju Bugarska, Cipar i Malta, dok većina ostalih članica ima dodjelu boravišta na osnovi ulaganja. Uz raspravu Parlament je objavio i podatke, ali oni obuhvaćaju samo razdoblje od 2011. do 2019. godine po kojem je zlatnu putovnicu ili zlatnu vizu, odnosno boravak, u EU-u dobilo više 132 tisuće državljana trećih zemalja, a njihova su ulaganja procijenjena na 24,8 milijardi eura. Državljanstvo je, uključujući nositelje investicija i članove njihovih obitelji, steklo 8.769 stranaca, dok je puno veći broj, njih 123.374, dobio boravište.
Kad je riječ o državljanstvu, gotovo polovica odobrenih zahtjeva odnosi se na državljane Rusije, 15 posto na Bliski istok, više od deset posto na državljane Kine, dok preostala četvrtina otpada na ostale. Struktura onih koji su ostvarili pravo na boravište zahvaljujući ulaganjima znatno je drukčija pa se tako, barem u podacima za razdoblje od 2011. do 2013. godine, navodi da je u 55 posto slučajeva riječ o Kinezima, oko 20 posto su Rusi ili državljani ostalih bivših sovjetskih republika, tek je pet posto ulagača koji dolaze s Bliskog istoka, a 20 posto je ostalih. Objašnjava se i da su Kinezi skloniji "zlatnoj vizi", odnosno dozvoli boravka, nego "zlatnoj putovnici" jer njihova država ne dopušta drugo državljanstvo uz kinesko.
Iako u svom pregledu dosadašnje prakse Parlament ne spominje Hrvatsku, jer Hrvatska ni nema pravila za prodaju državljanstva, ipak je i u Hrvatskoj moguće doći do domovnice ubrzanim putem i bez ispunjavanja kriterija, po primjerice osmogodišnjem boravku u Hrvatskoj. Zakon o hrvatskom državljanstvu predviđa mogućnost da i bez ispunjavanja strogih kriterija stranac postane hrvatski državljanin, ako bi to predstavljalo "interes za Republiku Hrvatsku". Koliko je takvih putovnica podijeljeno od 1991. godine, ne postoje precizni podaci.
Novi list ih nije dobio ni protekli tjedan, kad su od MUP-a zatražili podatke o povlaštenoj dodjeli državljanstva do 2000. godine i nakon 2000. godine, te podatke o tome koliko je među tim novim hrvatskim državljanima bilo ranijih državljana Rusije i Ukrajine. Iz MUP-a su dobili podatke samo za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 11. ožujka 2022. godine, odnosno za vrijeme u kojem je propisano da se ti podaci vode u elektroničkom obliku. Tako je u deset godina po članku 12., odnosno po povlaštenim uvjetima u hrvatsko državljanstvo primljeno 318 stranih državljana, od čega 35 ruskih i devet ukrajinskih. Za ranija razdoblja MUP nije bio u stanju dostaviti podatke jer bi to, kako kažu, iziskivalo povećan angažman više službenika, što bi značilo da država još uvijek nema na jednom mjestu podatke o tome koliko je povlaštenih državljanstava dodijelila. No, prema podacima koje je ranije davao MUP, u razdoblju od 2000. do 2012. godine podijeljeno je petstotinjak povlaštenih državljanstava, a nad prvih desetak godina hrvatske samostalnosti još uvijek stoji potpuna nepoznanica.
Više o ovoj temi pročitajte u Novom listu.
