Fantastični slučaj hrvatskog državljanina srpske nacionalnosti koji je prije 17 godina greškom službeno upisao sebe i svoje novorođeno dijete kao Hrvate, napokon je dospio i u javnost njihove matične države – Republike Hrvatske.

U međuvremenu, nesretnik je obijao pragove državnih tijela, uz one međunarodno-pravosudne, pa njegov predmet u ovom trenu čeka na daljnje procesuiranje pri Europskom sudu za ljudska prava.

Kao što je danas objavio N1, a zatim prenijelo i više drugih medija, čovjek je još 2007. godine došao u konzulat RH u New Yorku da prijavi rođenje djeteta, ali je pritom u rubriku nacionalnosti za obojicu nehotično upisao da su Hrvati.

Kad je pokušao ispraviti tu pojedinost, dakle, započelo je njegovo putešestvije labirintom etnobirokracije koja nikako da mu dopusti naknadnu izmjenu tog podatka.

Ovdje se mora napomenuti da nije riječ o sasvim nebitnoj ili čisto simboličkoj odrednici, jer se u konačnici i obim prava manjinskih zajednica usklađuje s brojem njihovih pripadnika. Stoga su iz proteklih desetljeća – a nacionalnost se u Matici rođenih upisuje još od 1994. godine – poznati razni drugi slični primjeri nemogućnosti ispravljanja greške ovog tipa. Ili pak izmjene nacionalnog identiteta, a ne samo greške, jer hrvatski zakoni omogućuju slobodno izjašnjavanje o tome u npr. registru birača radi ostvarenja manjinskih glasačkih prava na izborima.

No tu slijedi prva kontroverza u vezi s tim, ako imamo u vidu da izjašnjavanje u registru birača ni u kojem slučaju ne povlači izmjene u Matici rođenih. Zakonske okolnosti pritom nedvosmisleno idu na ruku pravu odlučivanja i predomišljanja, tako i mijenjanja ranijih određenja, od Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina do Kaznenog zakona.

No kad se dođe do Zakona o državnim maticama, čini se da Ministarstvo uprave RH zauzima stajalište kako takva mogućnost nije eksplicitno predviđena, a onda – tvrde oni – nije ni dopuštena.

Tako bar proistječe iz odgovora koji je to tijelo prije četiri godine uputilo uredu Pučke pravobraniteljice, da bi ga potonji objavio na svojoj internetskoj stranici.

Ministarstvo je tu povrh svega ustvrdilo da „se pripadnost određenom narodu ne dokazuje ispravama, nego se o njoj osoba izjašnjava“, dok pravobraniteljičin ured pobija tu tezu nekim odranije poznatim kontraprimjerima.

Ilustrativan je onaj s neprilikama u kakve znaju upadati srednjoškolci i studenti romskog porijekla koji nastoje podnijeti zahtjev za dodjelom stipendije. Za dokazom o njihovoj romskoj nacionalnosti tad se poseže u Maticu rođenih, ali nerijetko tamo piše nešto drugo – pripadnost hrvatskoj nacionalnosti, recimo – što im neće pomoći u potraživanju stipendije.

Na daljnje preporuke Ministarstvu za usklađivanje prava u praksi nije bilo reakcija do dandanas, kao što vidimo po njujorškom Srbinu s početka ovog teksta, a ono dijete samo što nije steklo punoljetstvo.