Dvoje maloljetne djece u dobi od 17 i 5 godina (imena poznata redakciji) ranjeno je u zimu 1993. na širem području Benkovca od granate ispaljene s položaja Hrvatske vojske u selu Vrana. Ovi danas odrasli ljudi među brojnim su civilnim žrtvama rata od 1991. do 1995. Oni su zajedno s još 55 osoba preko Pravnog odjela Srpskog narodnog vijeća predali zahtjev za odštetu po novom Zakonu o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata.
Prema Pravilniku o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata, civilne žrtve s početka teksta moraju ispuniti niz preduvjeta kako bi ostvarile odštetu za ranjavanje. Potrebna im je, između ostalog, ratna medicinska dokumentacija o liječenju koja potječe iz razdoblja neposredno nakon ranjavanja, a najkasnije do 30. septembra 1996.
Dvoje stradalnika rat je provelo na teritoriji tadašnje RS Krajine i izbjegli su u Srbiju u augustu 1995. Medicinska dokumentacija kojom raspolažu 29 godina nakon tragedije vrlo je oskudna. Jedna osoba ima izvještaj doktora specijalista koji ga je operirao, izdat tek 1998. godine u Beogradu. Druga osoba posjeduje samo jedan originalni papir na kojem je dijagnoza ispisana rukom.
Pravilnik u tom slučaju predviđa još jednu mogućnost, a to je da se mogu uvažiti naknadna saznanja o okolnostima stradavanja od nadležne policijske uprave, saznanja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i drugi dokazi od nadležnih tijela RH. Međutim, pravnici iz SNV-a su u procesu prikupljanja dokaza za stranke uvidjeli da je nemoguće pribaviti medicinsku dokumentaciju koja je izdana na području RS Krajine jer je većina zatečene dokumentacije uništena za vrijeme i nakon "Oluje". Konkretno, podatke o ranjavanju dvoje djece s područja Benkovca danas ne posjeduju Dom zdravlja u Benkovcu, bolnica u Kninu ni Državni arhiv u Zadru. Tim povodom smo se obratili Ministarstvu zdravstva. Tražili smo od njih informaciju gdje se nalazi ratna medicinska dokumentacija s navedenog područja.
U dopisu koji potpisuje ministar Vili Beroš navodi se da je to tijelo javne vlasti utvrdilo da "nema saznanja gdje se tražena informacija nalazi". Objašnjeno je da "Krizni stožer Ministarstva zdravstva, kao pravni sljednik Glavnog sanitetskog stožera Republike Hrvatske – zapovjedne strukture Integriranog ratnog zdravstvenog sustava u periodu 1991. do 1995., nije u posjedu ratne medicinske dokumentacije s područja Grada Benkovca".
Milena Čalić Jelić iz Pravnog odjela SNV-a se nada da novim zakonom i podzakonskim propisima neće biti onemogućeno ostvarivanje prava civilnim žrtvama rata putem krutog tumačenja zakonskih normi, pogotovo kada je riječ o medicinskoj dokumentaciji kojom podnositelji zahtjeva trebaju dokazati da su u ratu zadobili minimalnih 20 posto invaliditeta. Pojašnjava da za invaliditet ili bolest nastalu kao posljedicu zatočeništva medicinska dokumentacija treba datirati 30 dana nakon puštanja ili bijega iz zatočeništva. Bolesti psihe dokazuju se na osnovu prve medicinske dokumentacije dvije godine nakon zatočeništva.
Dvije civilne žrtve predale su zahtjeve s dokumentacijom koju posjeduju. Imaju ovjerene izjave svjedoka svog ranjavanja, kao i naknadne izjave doktora koji ih je liječio u Benkovcu 1993. Čalić Jelić sve to smatra dostatnim dokazima. Navodi da SNV još uvijek nema niti jedno izdano rješenje, ali da prati implementaciju novog Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata.
- Nadamo se da će se cilj postići i da će status civilnih žrtava rata biti priznat nakon predugog perioda ignoriranja njihove životne situacije i posljedica proživljenog - poručuje Milena Čalić Jelić.
