Nedavne ukrajinske pobjede, čini se, dovode u težak položaj predsjednika Rusije Vladimira Putina. Ukrajinska vojska je od početka rujna oslobodila gotovo čitavu Harkovsku oblast: izjave ukrajinskih dužnosnika govore o nekih tri i pol do šest tisuća četvornih kilometara teritorija i tristotinjak naselja, u kojima živi približno sto i pedeset tisuća ljudi. Mediji su puni izvještaja o rasapu ruskih položaja te povlačenju i predaji ruskih vojnika. U tome vjerojatno ima i propagande, međutim nema sumnje da je ovo vrlo ozbiljan poraz Moskve, najveći još od propasti ruskih pokušaja da zauzmu Kijev početkom proljeća. O ozbiljnosti situacije govori i to da je o porazu govorio i Putinu blizak televizijski voditelj Dmitrij Kiseljov, ali još i više fakt da je Putinovu ostavku zatražilo više desetaka općinskih vijećnika iz Moskve. Sankt Petersburga i drugih gradova. To je vrlo rijedak i do sada gotovo neviđen čin neposlušnosti autokratu, naročito u vrijeme dok Rusima za kritiku "specijalne vojne operacije" u Ukrajini prijete dugogodišnje zatvorske kazne. U Rusiji su prošlog vikenda održani izbori za regionalne parlamente i općinska vijeća u Moskvi. Prokremaljski kandidati premoćno su pobijedili, međutim, nevladina organizacija Golos izbore je nazvala "neslobodnima i nepoštenima".
Od protivnika rata Putinu su potencijalno mnogo opasniji ekstremni nacionalisti poput utjecajnog bivšeg oficira obavještajne službe FSB Igora Girkina, koji je napisao kako je Rusija "već izgubila, ostalo je samo pitanje vremena", prognozirajući da će se rat nastaviti "do potpunog poraza Rusije". Girkin nije usamljen: sve više ekstremističkih "jastrebova" vrlo oštro napada rusko zapovjedništvo i ministarstvo obrane. Moskva nije ostvarila niti jedan od strateških ciljeva, ali se do nedavno mogla tješiti da je okupirala petinu Ukrajine i onemogućila da zemlja ikada normalno funkcionira. Iako su nedavne pobjede Kijeva tek početak – do nedavno je bilo okupirano nekih 125 tisuća kvadratnih kilometara ukrajinskog teritorija – stanje i moral ruske vojske ne obećavaju, a Ukrajinci postepeno napreduju i na strateški iznimno ključnom južnom frontu u Hersonskoj oblasti. Putin bi mogao izgubiti sve, a vlasti u Moskvi koje su gubile ratove nisu dobro završavale: i revolucija 1905. i ona iz 1917. dobrim su dijelom izbile uslijed poraza od Japana i u Prvom svjetskom ratu. Ovaj rat je, više-manje, Putinov rat, a do sada je Rusiji donio desetke tisuća mrtvih i nekoliko puta toliko ranjenih.
Glavno dilema je, ukratko, sljedeća: s obzirom da sebi ne može priuštiti poraz - koji trenutno izgleda vjerojatan - što će sljedeće napraviti Vladimir Putin? Mediji i komentatori nagađaju da bi mogao proglasiti opću mobilizaciju. Taj bi potez ojačao rusku vojnu moć - međutim, pitanje je da li bi stotine tisuća slabo uvježbanih, motiviranih i opremljenih vojnika zaista preokrenule situaciju na frontu. Putin riskira i masovni otpor građana koji su do sada velikim dijelom bili izolirani od rata. Ponovno se spominje i mogućnost upotrebe taktičkog nuklearnog oružja, a svakako može ukrajinsku energetsku, zdravstvenu i drugu infrastrukturu izvrgnut razaranju. Ruski predsjednik sigurno računa i na to da će dolaskom zime i intenziviranjem ekonomske krize u Europi opasti entuzijazam za podršku Ukrajini i konfrontaciju s Rusijom: upravo zato je za Kijev bilo od presudne važnosti da demonstrira mogućnost svoje pobjede. Dosadašnja postignuća, pak, vlastima u Kijevu daju ozbiljan vjetar u leđa, ali i stavljaju pred velike strateške dileme. Svakako, spirala masovnog nasilja koju je 24. veljače započeo Putin odlukom da pokrene agresiju na Ukrajinu vjerojatno neće tako brzo završiti.
