Na Međunarodni praznik rada širom Velike Britanije, a posebno u Londonu, organizirani su masovni protesti protiv širenja policijskih ovlasti, time i otežavanja protestnih akcija u budućnosti u toj zemlji. Demonstracije su postale poznate po žutim natpisima prosvjednika na kojima piše "Kill the Bill". Aluzija na poznati filmski serijal režisera Quentina Tarantina "Kill Bill" poigrava se riječju "bill" koja ovdje znači odredbu, prijedlog zakona.
Na londonskom Trafalgarskom trgu okupilo se više od četiri tisuće ljudi, a demonstracije koje su spojile slavljenje Prvog maja s ovim protestom odvijale su se u manjoj mjeri u cijeloj zemlji, npr. u Margateu, Hastingsu, Oxfordu, Manchesteru, Sheffieldu, Doncasteru i Brightonu. Lijevi mediji poslali su izvještaje iz svih tih mjesta. Brojni govornici istaknuli su opasnosti kako od postupanja policije, tako i od predviđenog pooštravanja zakona o kriminalu. Ljevičarski aktivisti podsjetili su na ulogu policije, represivnog sistema u cjelini i državnog nasilja koje iza njega stoji. Budući da su se prosvjedi poklopili s Prvim majem, nije izostala ni sindikalna problematika. Naglašeno je da samo organizirano radništvo može imati neku šansu da ostvari i obrani svoja radnička prava. Skup su organizirale brojne manje lijeve grupe, koje nisu opterećene sektašenjem, a pridružila su im se i vodstva nekih sindikata, poput UVW-a, IWGB-a, UCU-a, RMT-a i Unisona.
U okupljanju koje je proteklo mirno palile su se samo raznobojne baklje, a kolona je zatim prošetala do Buckinghamske palače i Home Officea, gdje je skup i okončan. Atmosfera je svejedno bila više naelektrizirana i borbena nego karnevalska i najavila je okupljanje za narodna vijeća koje se planira za 26. juna. Osnovna poruka skupova mogla bi se iščitati iz transparenta "Veća moć policije – više policijskog nasilja". Ljuta demonstrantkinja Elizabeth koju su za izjavu, uz mnoge druge, pitali novinari Socialist Workera, rekla je kako su "protesti pravo, a oni nam ga žele oduzeti. Torijevci se već i sada ionako slabo brinu o ikome, a posebno o ljudima s poteškoćama, crnim ljudima i ženama. Sve to gledamo tokom trajanja ove pandemije". Tako je klasno pitanje i ovom prigodom tri puta prelomljeno: kao pitanje radničkih prava na radnom mjestu i u društvu, kao pitanje otpora policijskoj brutalnosti i kao svijest da ovu pandemiju ne podnosimo svi u istim uvjetima.
