Ujedinjena opozicijska koalicija Srbija protiv nasilja dobila je na izvanrednim parlamentarnim izborima na 1.180 biračkih mjesta u Beogradu oko 40 tisuća biračkih glasova više nego što su prije godinu i pol dana na gradskim izborima zajedno dobile dvije opozicijske koalicije (Ujedinjeni za pobjedu i Moramo). Đilasova koalicija je ove godine dobila 325 tisuća glasova, a dvije koalicije lani 285 tisuća biračkih glasova.
I na ovogodišnjim izvanrednim parlamentarnim izborima Srbija protiv nasilja dobila je oko 200 tisuća glasova više nego što su na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima dobile dvije opozicijske koalicije (900 tisuća u odnosu na lanjskih 700 tisuća). Analitičari su prije održavanja parlamentarnih izbora procjenjivali da Đilasova koalicija potencijalno može računati na najviše 800 tisuća glasova jer na nekoliko prethodnih parlamentarnih i predsjedničkih izbora stranke koje su joj pristupile i njihovi predsjednički kandidati nikada nisu dobili više od tih 800 tisuća glasova.
Istovremeno, izborna lista Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane na beogradskim biračkim mjestima ove je godine dobila tek oko 6.000 glasova više nego lani na gradskim izborima. Na parlamentarnim izborima broj njezinih birača povećan je za oko 140 tisuća. No za razliku od prošle godine kad su dvije opozicijske koalicije uz gunđanje prihvatile i priznale rezultate beogradskih i parlamentarnih izbora, nakon netom održanih izbora zatražile su poništavanje beogradskih, a potom i parlamentarnih izbora tvrdeći da su na njima teško pokradene, pogotovo na onima u Beogradu.
O izbornoj krađi i poništavanju izbora Đilasova koalicija počela je govoriti tek nakon što su izlazne ankete pokazale da je Vučićeva koalicija relativni pobjednik parlamentarnih i beogradskih izbora. Prethodno su njezini lideri satima šutjeli navodno zato što im je aplikacija za prikupljanje i brojanje rezultata "pukla" pa su se morali osloniti na službene i rezultate CeSID/Ipsosove izlazne ankete. U međuvremenu su opozicijski članovi biračkih odbora potpisali sve zapisnike s biračkih mjesta i tako potvrdili njihovu valjanost i zakonitost. Pritom su vjerojatno bili i vrlo zadovoljni izbornim rezultatima, pogotovo na beogradskim biračkim mjestima.
Njihovoj sreći samo je nebo bilo granica na biračkim mjestima u šest centralnih beogradskih općina (Stari Grad, Vračar, Savski Venac, Zvezdara, Voždovac i Novi Beograd) u kojima su izvojevali uvjerljivu relativnu pobjedu s prosječnih oko 43 posto dobivenih glasova naspram prosječnih 27 posto glasova koje je dobila Vučićeva koalicija. I u nekoliko drugih općina u kojima je relativni pobjednik bila Vučićeva koalicija (Čukarica, Rakovica, Palilula, pa i Zemun), nisu puno zaostali za izbornim pobjednikom, tek za nekoliko postotnih poena.
No konačni ukupni zbroj biračkih glasova prevagnuo je na stranu Vučićeve koalicije – 354 naspram 325 tisuća glasova. U šest pobjedničkih centralnih beogradskih općina Đilasova koalicija ukupno je osvojila oko 167 tisuća glasova, ali i u preostalih jedanaest gubitničkih općina ukupno je dobila 158 tisuća glasova. S druge strane, Vučićeva koalicija je u šest centralnih općina dobila 127, a u ostalima 227 tisuća glasova. Premda su opozicija i mediji šest centralnih beogradskih općina proglasili opozicijskom tvrđavom u kojoj Vučićevi naprednjaci nemaju što tražiti, ona je i u njima osvojila trećinu svih beogradskih glasova, tek četrdesetak tisuća manje od Đilasove koalicije. I Đilasova koalicija dok slavi, primjerice, birače iz općina Savski Venac, Stari Grad i Vračar jer je u njima dobila oko 45 naspram 25 tisuća glasova Vučićeve koalicija, kao da je smetnula s uma da su u naprednjačkim pobjedničkim općinama Čukarici i Rakovici dobili skoro 55 tisuća glasova, a SNS nešto manje od 60 tisuća glasova.
Đilasova koalicija je u "naprednjačkim" općinama Čukarici I Rakovici dobila deset tisuća glasova više nego u svojim "tvrđavama" Savskom Vencu, Starom Gradu i Vračaru. Prednost koju je Đilasova koalicija dobila u najmnogoljudnijoj beogradskoj općini, na Novom Beogradu na čijim je biračkim mjestima dobila 51, a Vučićeva koalicija 40 tisuća glasova, istopila se i preokrenula već u dvije susjedne općine, u Zemunu i Surčinu, u kojima je Vučićeva koalicija zbirno dobila oko 54, a Đilasova koalicija oko 36 tisuća glasova.
I Đilasova i Vučićeva koalicija apsolutnu većinsku pobjedu ostvarile su samo u beogradskim općinama s manjim brojem birača (opozicija u Starom Gradu, Savskom Vencu i Vračaru, a vladajući u Sopotu, Barajevu i Mladenovcu), a u općinama s velikim brojem birača relativna izborna pobjeda klackala se s jedne na drugu stranu. Golim je okom pritom vidljivo da je Vučićeva koalicija pobjeđivala u općinama koje se u zadnjih desetak godina brže razvijaju od onih centralnih jer se u njima realiziraju veliki infrastrukturni projekti, ali i grade novi proizvodni i drugi kapaciteti, odnosno otvaraju nova radna mjesta. Standard života njihovih stanovnika sve manje zaostaje za standardom stanovnika u staroj beogradskoj jezgri.
Kada svi oni koji predvođeni Đilasovom koalicijom proglašavaju krađu kao glavni razlog relativne pobjede Vučićevih naprednjaka u Beogradu, kao da ne vide da njegov razvoj upravo ne staje u tim sve manje rubnim općinama jer su i njihovi potencijali za razvoj veći od onih u centru grada. Činjenica je i da Đilasova koalicija u šest centralnih beogradskih općina, unatoč uvjerljivoj relativnoj izbornoj pobjedi, ne bi mogla sama formirati većinu kad bi se u njima kojim slučajem formirala nekakva Zajednica opozicijskih beogradskih općina. Čak bi s teškom mukom većinu postigla u kolaciji s konzervativnom koalicijom NADA jer su zajedno s njima osvojili nešto ispod 50 posto glasova birača. Za stabilnu većinu u toj imaginarnoj zajednici općina trebala bi im, naime, podrška Nestorovićevih vijećnika.
Broj glasova s 1.180 biračkih mjesta u Beogradu svjedoči da je koalicija koja traži poništavanje izbora jer je na njima pokradena u proteklih godinu i pol dana najviše (više od 15 posto) povećala broj svojih birača u odnosu na lanjske gradske izbore, a da su ih najviše izgubili Dačićevi socijalisti (15 tisuća, preko 20 posto) i desničarske Dveri i Zavetnici (40 tisuća, 65 posto). Vučićeva koalicija sa svojih šest tisuća glasova više, dakle, nije na svoju stranu privukla ni polovinu birača koji su okrenuli leđa SPS-u, a kamoli glasove birača koje su izgubile Dveri i Zavetnici.
Ako su Vučićevi naprednjaci krali na beogradskim izborima, onda nije jasno u čiju su korist to činili. Za svoj račun nisu bogzna što ukrali, samo bi teoretičari zavjera mogli povjerovati da su krali za Đilasovu koaliciju koja je najviše porasla, posve je nejasno pak zašto bi pokrali koalicijske partnere iz SPS-a i tako izgubili većinu u beogradskom parlamentu, a upitno je i zašto bi pokrali Dveri i Zavetnike u korist Nestorovićeve liste kad bi, kako sada izgleda, lakše s njima ili pojedinim njihovim vijećnicima sklopili beogradski koalicijski savez. Konačno, ako su krali, pitanje je kako su izgubili većinu u gradskoj skupštini jer imaju dva mandata manje nego lani kad ih se za krađu ni približno nije optuživalo kao sada. Čudni neki kradljivci.
