U proljeće i ljeto 1995. MUP Srbije omogućio je prisilnu mobilizaciju preko 10.000 izbjeglica iz Hrvatske i BiH,. Pokazalo se kasnije da je pet od sedam optuženih za zločine nad Bošnjacima u Kravici kod Srebrenice poteklo upravo iz njihovih redova, stoji na kraju filma "Milena" Željka Stanetića, prikazanog na Human Rights Film Festivalu, nakon čega je u punoj dvorani Mikrokina Mama 4. decembra upriličen razgovor o prisilnim mobilizacijama.

Film govori o srpskoj porodici koja tokom ljeta 1995. godine bježi iz Hrvatske u Srbiju gdje pokušavaju stvoriti novi život. Brzo nakon dolaska u Rumu, policija odvodi glavnog junaka koji završava u kampu za obuku dobrovoljaca, a nakon mjesec dana torture, ne znajući što mu je sa ženom i sinom, biva poslan u Bosnu.

O procesu prisilnih mobilizacija govorila je Jovana Kolarić iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo (FHP), autorica dosjea "Prisilna mobilizacija izbeglica".

- S povećanjem broja izbeglica iz Hrvatske i BiH u Srbiji, stvara se državni plan kako bi se deo tih izbeglica vratio na ratišta u Krajinu i RS kao dio pomoći Srbije "srpskim republikama". Rade se racije po studentskim domovima i mestima okupljanja izbeglih, pa čak u kolektivnim centrima, a muškarci odvođeni u sabirne centre, koji su bili u vatrogasnim domovima kao npr. u Sremskoj Mitrovici. Iz njih su odvođeni prvo u Liku, onda u BiH, a nakon toga u Erdut u kamp Srpske dobrovoljačke garde pod komandom Arkana. Iako je nad pristiglim izbeglicama tamo vršena stravična tortura, oni su paradoksalno imali najviše šanse za preživljavanje, jer su nakon "obuke" i "prevaspitavanja" bili razmešteni na području Istočne Slavonije i zapadnog Srema gde 1995. nije bilo ratnih dejstava - podsjetila je.

Neke od vraćenih izbjeglica zarobile su hrvatske snage. Njima je suđeno za oružanu pobunu, a neki koji su završili u BiH imali su mogućnost da biraju želi li u vojsku ili policiju RS-a. Dio je priključen specijalnim policijskim brigadama umiješanim u pokolje u Srebrenici i oko Sanskog Mosta. Zabilježena je i pobuna prisilno mobilisanih izbjeglica iz kampa Janja kod Bijeljine koji su logorovali na željezničkoj stanici dok nisu pušteni da se vrate u Srbiju, naglasila je Kolarić.

- Prve izjave o prisilnoj mobilizaciji izbjeglice su davale od 1997, a podignute su i tužbe, ali je za najveći dio njih nastupila zastara. Prisutan je strah od javnog govora i istupanja - rekla i naglasila da bi prisilno mobiliziranima trebalo priznati status civilne žrtve rata.

Istraživač i producent Filma Slaven Rašković govorio je o teškoćama oko prikupljanja intervjua. Kod ljudi koji su se vratili u Hrvatsku postoji strah da ih se ne optuži za oružanu pobunu, rekao je i podsjetio da je Hrvatska odgovorna za 200.000 protjeranih Srba, a Srbija za prisilnu mobilizaciju izbjeglica, što je značilo kršenje njihovih prava.

Režiser filma Željko Stanetić govorio je o problemima i dilemama tokom njegovog nastanka, kao i nastojanju da u film bude uključena i glumica Branka Katić.

- To je muška priča ispričana kroz prizmu žene koja na kraju filma istražiteljici ističe da je njen muž dobar čovjek - kazao je i dodao da "Milena", njegov prvi film, ima intenzivan festivalski život.