Daniel C. Dennett, Vrste umova (In.Tri, Zagreb, 2017.)
Dennetta mnogi s pravom smatraju jednim od najvećih živućih mislilaca. Ovaj američki filozof, pisac i istraživač iz područja kognitivnih znanosti našem je čitateljstvu možda najbolje poznat po dosad prevedenim knjigama ‘Evolucija slobode’ (Algoritam, Zagreb, 2009.) i ‘Kraj čarolije: religija kao prirodna pojava’ (Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2009.). Od dvadesetak njegovih knjiga sad se u hrvatskom prijevodu pojavljuju i ‘Vrste umova’, djelo koje je izvorno objavljeno još 1996. godine, a dosad je prevedeno na 16 jezika.
Hrvatski prijevod potpisuje Ivan Kraljević, a vrhunsku stručnu redakturu i izvrsni pogovor Pavel Gregorić, filozof koji se, kao i Dennett, bavi filozofijom uma i filozofijom znanosti. Prema Gregorićevim riječima: ‘Dennettova knjiga ‘Vrste umova’ provokativna je od prve do posljednje stranice. Ona nas poziva da o problemu uma i svijesti razmišljamo na potpuno drugačiji način od onoga tradicionalnoga prema kojemu su um i svijest nešto posebno, nešto potpuno različito od materije i procesa u njoj, te stoga nešto što je izvan dosega znanstvene spoznaje.’
Tanja Rudež, Znanost jednostavno, jednostavno znanost (KruZak, Zagreb, 2016.)
‘Ovo je vrhunac moje karijere znanstvene novinarke’, izjavila je Tanja Rudež nakon što ju je Britansko udruženje znanstvenih pisaca (ABSW) proglasilo pobjednicom u kategoriji europskog znanstvenog pisca godine, za 2015. Tanja Rudež novinarstvom se bavi već više od dva desetljeća, otkad je završila studij fizike na zagrebačkom PMF-u. Zadnja dva desetljeća radi u Jutarnjem listu, gdje sustavno prati znanost.
Knjiga ‘Znanost jednostavno, jednostavno znanost’ zbirka je odabranih tekstova koji su bili objavljivani u Jutarnjem listu između 2006. i 2015. godine. Počinje s tri opsežnija tematska članka kojima je Hrvatska udruga znanstvenih novinara Tanju Rudež nominirala za nagradu ABSW-a, a završava s dva manja priloga objavljena povodom dobivanja spomenute nagrade. Svi ostali tekstovi u knjizi su ono što podnaslov i kaže – razgovori sa znanstvenicima.
Opseg pokrivenih znanstvenih područja vrlo je širok: od prirodnih znanosti (molekularne biologije, genetike, nuklearne fizike, astrofizike), preko medicinskih znanosti (istraživanja bakterija i virusa, mozga, tumora, rijetkih bolesti, teških bolesti), tehnologije, klime pa sve do antropologije i evolucijske psihologije, pa čak i bioetike. Popis intervjuiranih osoba je više nego impresivan. Uz poznata imena stranih znanstvenika (Steve Jones, Brian Cox, Michio Kaku, Stanley Fields) nalaze se brojna imena istraživača s ovih područja koji su ostvarili izniman uspjeh u inozemstvu (Ivan Đikić, Igor Štagljar, Nenad Ban, Duško Erlich, Mario Jurić, Željko Ivezić, Marin Soljačić, Boris Lenhard, Josip Schlessinger, Paško Rakić i drugi).
Knjiga je nadmašila moja očekivanja. Pregled vrhunske znanosti dan je, u skladu s obećanjem iz naslova, krajnje jednostavno. Tekstovi su zanimljivi, informativni i lako se čitaju. A djelo ima i povijesnu vrijednost jer bilježi ključne osobe i događaje u znanosti proteklog desetljeća.
Predrag Stojadinović, Logičke pogreške za koje je dobro znati (Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2016.)
Naklada Jesenski i Turk objavila je hrvatsko izdanje zgodne knjižice Predraga Stojadinovića ‘50 logičkih grešaka za koje treba da znate’ (Heliks, Smederevo, 2014.). Taj potez ima smisla jer je knjiga sada lako dostupna većem krugu ljudi. Načelno, i Heliksovo je izdanje u Zagrebu dostupno, no u praksi obično ispadne da ‘artikl nije raspoloživ’.
Na svojoj mrežnoj stranici Predrag Stojadinović se deklarira kao programer, autor, bloger, ronilac, humanist i aktivist za promociju znanosti i logike. Kompjutorske znanosti diplomirao je u Americi, a magistrirao u Njemačkoj. Kao profesionalni programer jako dobro zna da je logika iznimno važna, ne samo za razvoj znanosti i tehnologije, nego i u svakodnevnom životu.
Ono što u ovoj knjizi smatram posebno vrijednim su autorovi komentari, kod većeg broja primjera koje navodi, o tipičnim situacijama u kojima pojedinci zlorabe logičke pogreške, svjesno ili nesvjesno, da bi varali druge. Političari i marketinški stručnjaci rade to redovito. A pogotovo to rade šarlatani i prodavači magle svih vrsta, zagovornici pseudoznanosti, pobornici kreacionizma i, općenito, zastupnici iracionalnog.
U mudrom i konciznom predgovoru Voja Antonić, poznati borac protiv praznovjerja i pseudoznanosti te autor izvrsne knjige ‘Da li postoje stvari koje ne postoje – vodič za kritičko razmišljanje’ (Publikum, Beograd, 2000.) u samo dvije rečenice sažima bit Stojadinovićeve knjige: ‘U mehanizmu gotovo svake obmane leži poneka logička klopka koja nas navodi na pogrešan zaključak. Takve su klopke sistematizirane kao logičke pogreške i, savladavši ih, zaštitit ćemo se prvom crtom obrane od prijevara.’
Simon Singh i Edzard Ernst, Trik ili tretman – nepobitne činjenice o alternativnoj medicini (Poduzetništvo Jakić, Zagreb, 2016.)
Ova je knjiga poput Schrödingerove mačke, istodobno je objavljena i nije objavljena. Tek opažač (zainteresirani čitatelj koji kontaktira izdavača na yaka@ri.t-com.hr) ostvaruje jednu ili drugu mogućnost. Konkretnije, knjiga jest prevedena, recenzirana, uređena i tiskana. Ali je tiskana u tako malom broju primjeraka da je u knjižarama i knjižnicama zasad nema, može se naručiti samo izravno od izdavača. Što je velika šteta jer se radi o vrijednom djelu koje na ovaj način nema puno šanse doći do potencijalnih čitatelja.
Simon Singh je britanski znanstveni novinar i znanstveno-popularizacijski autor kojega naši čitatelji vjerojatno najbolje poznaju po sjajnoj knjizi ‘Veliki prasak: najvažnije znanstveno otkriće svih vremena i zašto ga moramo poznavati’ (Mozaik knjiga, Zagreb 2007.). ‘Trik ili tretman’ je napisao u koautorstvu s Edzardom Ernstom, liječnikom i zaslužnim profesorom na Sveučilištu Exeter. Ernst se dugi niz godina bavi kritičkom evaluacijom alternativne medicine. Za sebe kaže da ne zagovara ovu ili onu terapiju, nego traži objektive potvrde i pouzdane informacije.
Autore dakle zanima istina o napicima, losionima, tabletama, iglama i svemu ostalom što se danas svrstava pod zajednički nazivni alternativne medicine. Što djeluje, a što ne djeluje. A najbolji način da se dođe do odgovora na takva pitanja je, naravno, znanstvena metoda. U duhu knjige ‘Gdje su dokazi? Bolja istraživanja za bolje zdravlje’ (Profil International, 2014.), odnosno medicine temeljene na dokazima, Simon Singh i Edzard Ernst bez kompromisa i bez predrasuda pretresaju razne alternativne medikamente i postupke. Rezultati su fascinantni. Obavezno pročitati.
Ivan Gušić, Kreacionizam: stari mit u novome ruhu (Izvori, Zagreb, 2017.)
Retradicionalizacija društva. To je ključno obilježje desetljeća u kojem živimo. Sam vrh akademske zajednice više se ne ustručava pokazati svoje pravo lice. Rektor poziva na ‘povratak biblijskim vrijednostima’, a dva akademika na televiziji vrlo slikovito objašnjavaju zašto su protiv kurikuluma: ‘Ne može se djeci u školi govoriti da nema Boga ako im se kod kuće govori da ima Boga.’ Navodno živimo u sekularnoj državi, u 21. stoljeću.
Uz bok Borasu, Kostoviću i Prosperovu Novaku, koji pridržavaju carevo novo ruho, korača sve veći broj akademika i sveučilišnih profesora koji su konačno dočekali taj dan kad mogu javno pokazati svoj (protuznanstveni) svjetonazor. A ono jedno dijete koje viče ‘car je gol’, to je akademik Ivan Gušić, zaslužni profesor geologije PMF-a u Zagrebu. Svaka mu čast.
Nakon divne zbirke polemičkih tekstova ‘Zar doista nije bilo dovoljno vremena? razmišljanja o znanosti, evoluciji, istini i još koječemu’ (Izvori, Zagreb, 2010.), akademik Gušić u svojoj novoj knjizi pokazuje ono što vidi dijete iz Andersenove bajke: nema ruha, navodni znanstveni plašt u koji su zaogrnute religiozne ideje – naprosto ne postoji. Kreacionizam – i inteligentni dizajn, kao njegova suvremena inačica – pozivaju se na znanost. A u njima nikakve znanosti nema. Ta bi tvrdnja bila trivijalna i tema bespredmetna da ne živimo u ovom okruženju u kojem živimo. Ovako je nasušna. A Gušićeva je nova knjiga dragulj.
