Public Enemy: What You Gonna Do When Grid Goes Down? (Def Jam, 2020.)
Nakon dva desetljeća provedenih na rubu relevantnosti, Public Enemy vratili su se u Def Jam, izdavačku kuću koju su zajedno s Beastie Boys krajem osamdesetih pomogli pretvoriti u hip-hop instituciju. Svatko imalo upućen u modus operandi ove grupe zna da je 2020. idealna godina za tako nešto. "What You Gonna Do When Grid Goes Down?" ni po čemu se ne može mjeriti s njihovim remek-djelima "It Takes A Nation Of Millions To Hold Us Back" i "Fear Of A Black Planet", no većim dijelom predstavlja simpatičan podsjetnik na "zlatno doba" hip-hopa, upotpunjen brojim gostovanjima izvođača poput članova Beastie Boys i Run DMC, Ice-T-ja i Nasa. Politički nabijene pjesme poput naslovne "State of the Union (STFU)" ili apdejtane verzije "Fight the Power" pokazuju da je ovaj bend još uvijek sposoban raditi energičnu, urgentnu glazbu koja izvrsno hvata aktualni društveni trenutak. Nažalost, istodobno s tim impulsom upustili su se i u otvorena nostalgična prisjećanja kroz nekoliko pjesama s tri godine starog besplatnog albuma "Nothing Is Quick In The Desert". One možda i nisu loše, ali ovdje djeluju potpuno nepotrebno grintavo, zadrto i umorno. Kad se okane prisjećanja na prošla vremena i kukanja oko modernih trendova, Chuck D i Flavor Flav sa skoro šezdeset godina na leđima i dalje djeluju energičnije i snažnije od barem 80 posto aktualnih repera koji bi im mogli biti unuci, što govori podjednako i o njima, stanju u hip-hop industriji i svijetu općenito.
Mourning [A] BLKstar: The Cycle (Don Giovanni, 2020.)
Ne događa se svaki dan da naiđete na album poput "The Cycle" multigeneracijskog afrofuturističkog kolektiva Mourning [A] BLKstar iz Clevelanda. "The Cycle" je njihov četvrti album u isto toliko godina postojanja i fascinantno je što su sve uspjeli umiješati u ovih osamdeset minuta. Elementi soula, hip-hopa, funka i gospela susreću se s postprodukcijskim tehnikama naslijeđenima od dvojice neprežaljenih studijskih genija afroameričke glazbe posljednjih tridesetak godina, J Dille i DJ Screwa. Mourning [A] BLKstar obožavaju nepravilnu, sinkopiranu ritmiku prvog i usporeni halucinatorni produkcijski stil drugog, no njihova glazba daleko je od izreži/zalijepi kopije brojnih izvora inspiracije. Sačinjeni od petero instrumentalista i troje vokalista, Mourning [A] BLKstar su impresivna mješavina snage organske svirke i studijskog tretmana. Puhačka sekcija inspirirana je klasičnim soulom, duboki groove ritam sekcije "zemljano" je središte kompleksne zvučne slike, a troje stilski vrlo različitih vokalista savršeno se nadopunjava u impresivnom, no nikada egoističnom pjevanju koje svojim iskrenim zanosom odražava naglašeno kolektivistički pristup. Istodobno apokaliptičan i prepun nade, topline i razumijevanja, "The Cycle" je savršen soundtrack ove duge, košmarne godine.
SAULT: Untitled (Black Is) / Untitled (Rise) (Forever Living Originals, 2020.)
Slično kao i u slučaju prethodnog benda, dva ovogodišnja ostvarenja anonimnog britanskog glazbenog kolektiva SAULT istodobno su izraz bogatog glazbenog nasljeđa afričke dijaspore i proturasističkih prosvjeda. No dok Mourning [A] BLKstar brojne glazbene utjecaje kanaliziraju u vrlo koherentnu cjelinu, SAULT su puno skloniji kolažnom pristupu zbog kojeg oba albuma zvuče kao kompilacije raznih izvođača. Glavni sastojak je ponovno soul, ali ispresijecan raznim drugim elementima – spoken wordom, latinoameričkim i afričkim ritmovima, tradicionalnim napjevima i uplivima disco estetike. Oba albuma su prepuna aktivističkog naboja, ali su i nabijena pozitivnom energijom, plesnim tendencijama i naglašenim internacionalističkim pristupom. Eventualna zamjerka bi se mogla uputiti na račun raštrkanog koncepta zbog kojeg u nekim trenucima djeluju kao dugački mixtape prepun različitih elemenata koji se ponekad nasilno sudaraju, no to ipak ne umanjuje virtuozni dojam cjeline.
