Touche Amore: Lament (Epitaph, 2020.)
Peti album kalifornijskog posthardcore benda Touche Amore zanimljiva je artistička reakcija na trag koji je u javnosti ostavio njihov prethodni album "Stage Four" iz 2016. Taj naslov se odnosio na činjenicu da je u pitanju četvrti album benda, ali i na to da je u trenutku njegovog nastajanja majka frontmena Jeremyja Bolma umirala od karcinoma u terminalnoj fazi. Potresno osoban i katarzično himničan, album je otvorio bend prema širem svijetu indie rocka izvan kruga hardcore i emo zajednice koja ga je otpočetka prigrlila. "Lament" sada pokazuje da su Touche Amore itekako svjesni te novonastale dodatne vidljivosti.
Glazbeno gledano, album je vješt složenac harcore tempa, metalskih umetaka poput blastbeatova, pop-punk singalong refrena, postrock dinamike, pa čak i "amerikanaste" pedal steel gitare u outru fenomenalnog singla "Limelight". Još je zanimljiviji tekstualno gledano, jer Bolm piše metapjesme o reakcijama na prethodni album i nemogućnosti da bude katalizator tuđih osobnih trauma, u što ga je "Stage Four" u očima publike pretvorio. No Bolm nikad ne zvuči kao da mu je žao što je gurnut u poziciju "glasnogovornika tuge". On jednostavno poručuje kako se zbog toga osjeća, a njegov je pristup "srce na rukavu" i dosad bio zaštitni znak benda. U duhovitoj završnoj "A Forecast" između ostalog poručuje kako je izgubio više članova obitelji zbog "republikanske stranke nego raka", nonšalantno spajajući osobno i političko. Unatoč takvom rijetkom odbljesku političnosti, "Lament" ostaje duboko intimističko ostvarenje s kojim se, paradoksalno, može poistovjetiti još veći broj ljudi nego prije.
Special Interest: The Passion Of (Thrilling Living, 2020.)
Njuorlinški kvartet Special Interest izravno i energično spaja postpunk i techno. Vokalistica Alli Logout zvuči kao teško zamisliva, ali ubojita kombinacija Eve Libertine iz Crassa i Nine Simone, a višestruki identitet benda izražen je i u instrumentalima koji spajaju gitarsku no wave nervozu s tvrdim prototechno beatovima. "The Passion Of" njihov je drugi album i predstavlja daljnji razvoj estetike u odnosu na simpatični prvijenac "Spiralling" iz 2018. Pjesme su konfrontacijske, lišene dance punk manirizama kakav je u nultima bio prisutan kod bendova poput The Rapture, LCD Soundsystem ili Gossip. Dok su ti izvođači ciljali istovremeno i na mosh pit i na klupski podij, Special Interest unatoč glasnom čekićanju ritam mašine i otvoreno queer identitetu ipak više pripadaju u punk nego u disco kontekst. U najboljoj punk tradiciji, "The Passion Of" je brz, znojan, direktan i prljav. Inkorporirajući podjednako nerafinirane elektronske elemente korištenjem primitivnog Casio samplera iz osamdesetih, Special Interest su stvorili konglomerat sirovog zvuka koji se opire jednostavnoj kategorizaciji, ali podjednako udara u glavu i tijelo.
Nothing: The Great Dismal (Relapse, 2020.)
Filadelfijski shoegazeri često su nazivani najnesretnijim bendom na svijetu, što zbog burne osobne povijesti frontmena Domenica Nickyja Palerma, što zbog niza nesretnih događaja koji su ih pratili od osnutka. Nothing ne spadaju u kategoriju posebno inovativnog benda, no iz albuma u album sve bolje ovladavaju svojom fuzijom shoegazea, alternativnog rocka i elemenata raznih metal žanrova. Palermov glas je tipični žanrovski šapat prepun apstraktnih razbacanih misli, a ovdje je lijepo harmoniziran s pratećim vokalom novopridošlog gitarista Doylea Martina, inače frontmena podcijenjenog slowcore benda Cloakroom. Zahvaljujući nadahnutoj i angažiranoj izvedbi te produkciji koja podjednako naglašava melodiju, atmosfersku buku, rifove i moćnu ritam sekciju, "The Great Dismal" je vjerojatno njihov najbolji album dosad, a prevladavajući osjećaj bučne, razlivene melankolije izvrsno dočarava dominantnu atmosferu tekuće godine. Dodatna zanimljivost je i singl "Bernie Sanders" koji nema nikakve veze s vremešnim senatorom iz Vermonta, ali ima s posvemašnjem osjećajem dezorijentiranosti koja dominira ostatkom albuma. Palermo je u jednom intervjuu izjavio kako je "ovo tragičan život prošaran proplamsajima sreće. Smiješ se kad možeš, nosiš se s ostalim". Teško da ima boljeg opisa zvuka ovog albuma od te rečenice.
