Afrički nacionalni kongres (ANC), vladajuća stranka u Južnoafričkoj Republici posljednjih trideset godina, na izborima održanim 29. maja prvi je put od pada aparthejda izgubila većinu u parlamentu. Iako dugo najavljivan kao mogućnost, ovaj rezultat predstavlja potres na južnoafričkoj političkoj sceni. No to ne znači i da je pokazatelj nekog velikog zaokreta u stavovima tamošnjih birača. Naime, udio glasova ANC-a je u odnosu na 2019. pao s 57 na 40 posto. Otprilike toliko im je na ovim izborima otkinula nova stranka, koju je prije pola godine osnovao Jacob Zuma, bivši lider ANC-a i predsjednik Južne Afrike u periodu 2009. do 2018. godine.
Zumina stranka nazvana je po bivšem oružanom krilu ANC-a, uMkhonto we Sizwe – odnosno "Koplje nacije" – i predstavlja se kao autentičnija verzija ANC-a. Kada se glasovima te dvije stranke dodaju i oni koje su osvojili Borci za ekonomsku slobodu (EFF), stranka koju je još 2013. osnovao bivši lider omladine ANC-a Julius Malema, a koja također posljednjih desetak godina pretendira na poziciju autentičnog ANC-a, jasno je da su tri posvađane frakcije stranke koja je srušila aparthejd zajedno osvojile gotovo dvije trećine glasova. To otprilike odgovara udjelu koji je ANC osvajao na gotovo svim izborima otkako je crnačko stanovništvo prvi put dobilo pravo glasa 1994. godine. ANC je u ta tri desetljeća bio apsolutni politički hegemon, što je po mišljenju mnogih izrazito negativno utjecalo na razvoj te stranke – čiji su mnogi lideri upleteni u teške slučajeve korupcije – ali i stanje demokracije u JAR-u općenito. Sada će dominantna stranka prvi put u svojoj povijesti morati dijeliti vlast, prije svega zato što nije uspjela održati vlastito jedinstvo.
Konflikt između različitih lidera i frakcija nije samo lični, nego i politički. Aktualni lider ANC-a i predsjednik JAR-a Cyril Ramaphosa na poziciju je došao obećavajući oštru borbu protiv korupcije, a pretpostavljalo se i da je puno skloniji ekonomskom liberalizmu te bližim odnosima sa zapadnim zemljama. Ta su se očekivanja, međutim, tek djelomično ispunila. Malema i Zuma se pak smatraju znatno radikalnijima, i u ekonomskim politikama i u pretpostavljenom antiimperijalističkom stavu. Loša socijalna situacija i velike nejednakosti u južnoafričkom društvu (koje je jedno od službeno najnejednakijih u svijetu) davale su im puno materijala za kritiku Ramaphose. Osim razlike u dobi (Zuma ima 82, a Malema 43 godine) ta dvojica "ljevičara" oslanjaju se na podršku birača u različitim dijelovima zemlje i u različitim jezičnim grupama, iako su im poruke slične.
Povratak Zume na političku scenu potaknuo je, čini se, Malemu da se ipak počne nuditi kao potencijalni koalicijski partner ANC-u, kako bi svoju bivšu stranku pomaknuo ulijevo. Od takvog pak scenarija strahuje najveća opozicijska stranka – Demokratski savez (DA) – za koju natproporcionalno glasaju južnoafrički bijelci i stanovništvo miješanog porijekla (coloured), koji su u vrijeme aparthejda imali viši socijalni status od većinskih crnaca. Lider DA-a John Steenhuisen potencijalnu je koaliciju ANC-a s nekom od njezinih odmetnutih frakcija nazvao "apokalipsom", sugerirajući usput da bi bio spreman žrtvovati se ulaskom u vlast, samo da bi izbjegao vraćanje vlade ljevičarskom populizmu. Ukratko, iako oslabljena, centralna pozicija ANC-a u političkom sistemu JAR-a je sigurna, ali bi smjer politike mogao ovisiti o dogovoru s dojučerašnjim protivnicima.
