Vijetnam se nedavno priključio rastućem popisu svjetskih zemalja koje su se pozdravile s 2G bežičnom telekomunikacijskom tehnologijom i prešle na tehnologije 4 i 5G, koje omogućavaju brži, opsežniji i učinkovitiji prijenos zvuka, multimedijskih poruka i podataka. Plan vijetnamske vlasti bio je jednostavan: diljem zemlje ponuditi besplatne telefone s 4G značajkama kako bi se korisnicima 2G mreža s niskim prihodima pomoglo da se prilagode tehnološkoj tranziciji.
Broj 2G pretplatnika tako je smanjen s preko 18 milijuna u januaru 2024. na 143 tisuće u novembru iste godine. U 61 zemlji svijeta, od SAD-a i Brazila do Južne Afrike, Indije i Kine, planira se ili je pokrenut proces obustave 2G mreža, prema podacima organizacije GSMA Intelligence. Cilj je poboljšati dostupnost 4G i 5G mreže prenamjenom postojećeg 2G spektra, što smanjuje troškove održavanja i potiče rast pretplatnika.
Međutim, kritičko čitanje takvih planova donosi i ozbiljna pitanja oko digitalne isključenosti siromašnih, to jest svih onih koji se iz egzistencijalne nužde još uvijek oslanjaju na 2G mreže. U tu kategoriju spadaju stotine milijuna ljudi diljem svijeta – što zbog pristupačnosti 2G telefona, što zbog loše telekomunikacijske infrastrukture, što zbog bazičnih digitalnih vještina. S 2G tehnologijom na izlasku, globalna prodaja telefona s takvim značajkama je prema istraživačkoj tvrtki Counterpoint pala s 374 milijuna u 2019. na 200 milijuna u 2024. godini.
Telekomunikacijske kompanije u zemljama poput Indije i Južne Afrike i dalje ulažu u jeftine telefone s značajkama 4G, opskrbljujući ogromna tržišta stanovništva s niskim primanjima. Prema istraživanju Saveza za pristupačni internet iz 2021., za 2,5 milijarde ljudi diljem svijeta, posebno onih u Aziji i Africi, kupnja najjeftinijeg dostupnog pametnog telefona znači odricanje od 30 posto njihovih mjesečnih prihoda.
Afrika je i dalje internetski najmanje povezan kontinent, sa samo 38 posto stanovništva koje je imalo pristup internetu u lanjskoj godini. Digitalna isključenost duboko je ukorijenjena u povijesnim nejednakostima. Strane korporacije kao što su Google i Meta te europske telekomunikacijske kompanije dominiraju digitalnom infrastrukturom Afrike. Njihovi podvodni kabeli, poput Googleovog Equiana i Metine 2Africa, prenose gotovo 90 posto internetskog prometa, što ih stavlja u poziciju čuvara afričke "ukopčanosti".
Kabeli koji okružuju Afriku odražavaju kolonijalne trgovačke rute, omogućujući stranim korporacijama da zaobiđu lokalne propise, porezne obveze i strukture upravljanja. Afričke zemlje bez izravnog pristupa tim kabelima moraju se oslanjati na skupe posrednike za povezivanje s globalnom mrežom. Lokalni pružatelji internetskih usluga opterećeni su visokim naknadama za spajanje na te kabele, a to je trošak koji se onda prenosi na potrošače.
Prema izvješću Saveza za pristupačni internet iz 2020. prosječna cijena jednog gigabajta podataka u Africi iznosila je 5,7 posto mjesečnog prihoda, što je daleko iznad UN-ovog cilja pristupačnosti od dva posto mjesečnog prihoda. Visoka cijena povezivanja pogoršava postojeće nejednakosti, digitalni jaz prislanja se na druge socioekonomske razlike u afričkim zemljama.
Naročito je to vidljivo u ruralnim dijelovima kontinenta, dok urbane elite u gradovima poput Nairobija, Lagosa i Johannesburga uživaju u pristupu brzom i pristupačnom internetu, ruralno stanovništvo ostaje nepovezano. A to u praksi često znači sve temeljitiju nepovezanost, ne samo isključenost iz globalne navade surfanja, nego iz mogućnosti obrazovanja, zapošljavanja, pristupa zdravstvenim uslugama, prijevozu. Samo doom, bez scrollinga.
