Donedavno svedeni isključivo na golu statistiku, sve brojniji radnici azijskog porijekla polako dobivaju svoje lice u hrvatskom medijskom prostoru. Pritom nismo sigurni bi li ijedan od oko 10.000 njih, koliko ih je, kako se procjenjuje, ove godine za vrijeme ljetne sezone obavljalo ili još uvijek obavlja najteže fizičke poslove, osobno prihvatio pripisane im i dozlaboga pojednostavljene portrete. Mediji ih zasad iscrtavaju u dva smjera, i to u pravilu bez navođenja stvarnih potreba ili problema s kojima se radnici, mahom iz Nepala, Filipina i Indije, susreću u Hrvatskoj. Prvi i daleko zastupljeniji smjer podrazumijeva doslovnu presliku fantazmagorije poslodavaca temeljenu na pokušaju antagoniziranju stranih, migrantskih radnika i onih domaćih, pri čemu su prvi predstavljeni kao antipod potonjima. Za razliku od preostalih hrvatskih pohlepnih i izbirljivih ljenjivaca, pridošlice s Dalekog istoka spremni su puno više raditi za manju plaću i kao takvi, uvjeravaju nas mainstream mediji, doslovno predstavljaju slamku spasa. Najprije su nam spasili turističku sezonu, a sada, čitamo, i istarske maslinare.
"Bio sam skeptičan, ali radnici iz Nepala su odlični i jeftini. Naši traže previše i fušaju", poručuje tako jedan vlasnik OPG-a sa stranica Jutarnjeg lista, uz konstataciju da su stranci spremi raditi za tri kune po ubranom kilogramu oporih plodova, dok domaća radna snaga traži nadnicu od 50 do 60 kuna po satu. "Kod domaćih nisam bio zadovoljan količinom ubranih maslina. I sada bi mi dobro došla strana radna snaga, no nažalost su trenutno zauzeti", žali se maslinar u tekstu u kojem o Nepalcima govore svi osim njih samih. Jer njihove autentične izjave zasad su rezervirane za tzv. feel good novinarske priloge u kojima ih se, u rasističkoj maniri, navodi da pred mikrofonima govore lošim hrvatskim, pozdravljaju svoje daleke familije i hvale "naš" zrak, hranu i žene. Takav pristup svojevrstan je uvod u drugu vrstu portretiranja, u kojoj hvale ubrzano ustupaju mjesto ksenofobnoj paranoji.
Vlada stvara novu grupu radnika koja na osobnoj razini neće imati šanse izaći iz dužničkog ropstva. Ti radnici, koji u posljednje vrijeme najčešće dolaze iz Azije, naći će se u situaciji da više nikada neće moći pitati za svoja prava – rekao je Mario Iveković
"Brojni Zadrani ostali su iznenađeni ovih dana kad su im jela naručena iz zadarskih restorana i pekara umjesto domaćih mladića – studenata, i umirovljenika koji honorarno zarađuju dostavljanjem, počeli hranu donositi tamnoputi dostavljači", javlja lokalni portal Kalelarga info, uz konstataciju da su "Zadrani nepovjerljivi prema novim dostavljačima". Jedna neimenovana sugrađanka, piše dalje neimenovani novinar, kazala im je kako misli da se radi o izbjeglicama iz Sirije. Iako je sirijskih radnika na domaćem tržištu toliko da ih ne prepoznaje MUP-ova službena statistika – jer pod prijetnjom policijskih palica dobar dio njih nikada nije uspio zakoračiti na hrvatski teritorij – navodna izjava je Valentini Fuzul, urednici portala i izvjesnoj autorici citiranih redaka, bila dovoljna da ovoj kratkoj horor priči dodijeli naslov "Zadarske dostavljače hrane zamijenili Sirijci i Pakistanci? Ulaze u zgrade, ne znaju jezik..."
"Nemam ništa protiv ljudi, ali nije mi ih ugodno vidjeti. Motaju se po zgradi, maskirani i s kacigama na glavi, ne znaš tko su ni odakle. Hrvatski ne razumiju, a ni engleski. I ja i moji susjedi u zgradi dogovorili smo se da više nećemo preko njih naručivati jelo", nastavlja dalje anonimna sugovornica na portalu Valentine Fuzul. Spomenuta će, inače, u povijesti hrvatskog novinarstva ostati upamćena kao osoba koja je, prema vlastitom priznanju, ranije objavljivala neistinite tekstove u korist svog tadašnjeg poslodavca, lokalnog moćnika Rene Sinovčića. Iako se za te grijehe svojevremeno javno ispričala, sada nastavlja u sličnom tonu, ne vodeći računa o mogućim posljedicama do kojih može dovesti nepotpisani pamflet. Sjetimo se samo rasističkog nasrtaja na radnike Mate Rimca, koji su lani u centru Zagreba pretučeni uz poruku da se "vrate otkud su došli". Ili pak grupe Nepalaca na privremenom radu u Karlovcu koji su ljetos ni krivi ni dužni privedeni na policijsko ispitivanje jer ih je jedan svjedok, također anonimni, označio kao serijske kradljivce na Foginovom kupalištu, a lokalni portal brže-bolje prenio tu vijest.
Zadarskom portalu ipak se nešto treba priznati: spornim tekstom neposredno se dotiče sukusa medijski uglavnom prešućenog problema s kojim se, kako u Hrvatskoj tako i drugdje, suočavaju migrantski radnici – opće potplaćenosti za obavljanje iznimno teških poslova. "Taj posao (dostavljački, op. a.) za nas je loše plaćen i neisplativ, radije ćemo raditi nešto drugo", poentira na kraju jedan "domaći momak" koji je zbog male plaće odlučio dati otkaz.
Mario Iveković (Foto: Ivica Galović/PIXSELL)
Da bismo dobili cjelovit uvid, dodajmo da se strani radnici u Hrvatskoj najčešće zapošljavaju u sektorima u kojima postoji velik rizik od ozljeda na radu, kao što je visokogradnja, gdje im plaće, prema podacima Zavoda za zapošljavanje, u prosjeku iznose 5000 kuna bruto. Pritom mnogi dio zarađenog ulažu u povrat kredita koji su podigli kako bi doputovali do Zapada i tako donekle ublažili bijedu u domicilnim im državama. Također, redovno prekoračuju osmosatnu radnu smjenu i prisiljeni su živjeti u skučenim, zajedničkim domovima, odvojeni od opće populacije, bez socijalne, a ponekad i zdravstvene zaštite.
Autori nedavno objavljene studije u izdanju Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) "Strani radnici u Hrvatskoj: Izazovi i mogućnosti za gospodarski i društveni razvoj" ukazuju i na to da važnu ulogu u zapošljavanju migranata u sektorima graditeljstva i metalne industrije igraju agencije za privremeno zapošljavanje. Istodobno u sektoru digitalnih platformi, koje pružaju fizičke usluge prijevoza i dostave, dominiraju tzv. agregatori koji djeluju kao posrednici između platformi i radnika. Sudeći prema analizi oglasa za takve poslove, riječ je o biznisu u procvatu. U želji da dobiju što veći dio kolača, posrednici novopridošle radnike mame imperativima u stilu "Nikome nemoj dopustiti da ti govori kada i kako bi trebao surađivati", dok u slučaju obraćanja poslodavcima igraju na kartu lojalnosti. "Obavljamo sve ono što vas je dosad dijelilo od kvalitetne i lojalne radne snage", istaknuto je tako u oglasu koji smo pronašli na stranici jedne agencije specijalizirane za zapošljavanje filipinskih i nepalskih radnika sa središtem u Zagrebu.
Konačno, u sektoru digitalnih platformi ne postoje ni kolektivni ugovori, navode autori spomenute studije, a nijedan od takvih ugovora kojima se reguliraju ostali sektori ne sadržava posebne odredbe za radnike migrante. "Štoviše, uz iznimku novog Zakona o strancima, nema znakova da se o temi migrantskog rada raspravlja neovisno o drugim širim temama na forumima socijalnog dijaloga ili bilo kojoj razini", dodaju oni i upozoravaju da su u posebno ranjivoj poziciji upravo radnici digitalnih platformi. "Agregatori s radnicima vrlo često sklapaju ugovor o radu na dva ili četiri sata dnevno, dok u stvarnosti oni rade 12 sati, a razlika u satima ne isplaćuje se državi u obliku poreza... Većina dostavljača ima potpuno neuređeni radni odnos u kojem u osnovi rade neprijavljeni i primaju isplate kao gotovinu na ruke. Vrlo često ti radnici potpisuju građanske ugovore ili čak ugovore o radu koji se šalju u središnjicu Glova ili Wolta. Međutim, njih se često ne registrira kod nadležnih tijela. To znači da, bez obzira na sadržaj ugovora, oni nemaju zajamčenu plaću", zaključuju autori IRMO-ve studije, uz napomenu kako bi platformski rad trebalo regulirati novim izmjenama Zakona o radu.
Iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava poručuju da će aktualne izmjene biti provedene u skladu s europskim direktivama o korporativnoj odgovornosti koje podrazumijevaju da svaki brend odgovara za vlastitog radnika. No Vladin prijedlog novog zakona zasad ide u smjeru legalizacije dosadašnjeg načina poslovanja i daljnjeg prebacivanja većine odgovornosti na tzv. agregatore. Na to je, tokom nedavno održanog prosvjeda ispred Banskih dvora, upozorio Mario Iveković iz inicijative Za radnički ZOR.
- Vlada takvim rješenjem stvara novu grupu radnika koja na osobnoj razini neće imati šanse izaći iz postojećeg dužničkog ropstva. Ti radnici, koji u posljednje vrijeme najčešće dolaze iz Azije, naći će se u situaciji da više nikada neće moći pitati za svoja prava. Jer ako pitaju, drugi dan više neće moći raditi. A ti isti ljudi, ne svojom krivnjom, nastavit će rušiti cijenu rada u Hrvatskoj - poručio je Iveković.
Resornog ministra Marina Piletića pozvao je da se osvrne oko sebe i pogleda tko mu i za kakve uvjete čisti urede i dostavlja hranu. Vidjet će, kaže sindikalist, da predloženim izmjenama ZOR-a ne samo da im neće biti osigurano dostojanstvo, nego će se time nastaviti gaziti radnike-spasitelje s početka ovoga teksta. I to neovisno o zemlji njihovog porijekla.
