U prošlom broju Novosti pisali smo o Mići Jeliću iz Bijelih Voda kraj Gline, čovjeku koji živi u drvenoj kući koja samo što se nije zarušila i čovjeku kojega od ranog proljeća pa do kasne jeseni uznemiravaju zmije, koje ne samo da plaze širom kuće, već mu se i zavlače u krevet. I dok se to izdanje Novosti još distribuiralo po kioscima širom Hrvatske, u sjedištu Srpskog narodnog vijeća donijeta je odluka – odmah pomoći ovom povratniku-samotnjaku, kojega bi vlastita kuća, u slučaju obilnijeg snijega, mogla doslovno zatrpati.
Mićo je već poduzeo radnje kako bi što prije preselio iz derutne kuće u štalu, također staru više od 150 godina, ali čvrstu i stabilnu. No, čak i pripremanje štale za stanovanje zahtijeva sredstva koja Mićo Jelić nema. Prikupio je nešto donacija, prikupio nešto građevinskog materijala, betonirao pod štale i stao. Dalje sam ne može. I kada je već digao ruke od svega, gotovo se prepustio sudbini i još jednoj zimi koja bi mogla biti fatalna za njegovu nakrivljenu kuću, posjetili su ga predstavnici SNV-a Milijana Nožinić i Milorad Repija. Za početak je dobio paket s hranom i higijenskim potrepštinama, a zatim je Repija odmah počeo mjeriti dimenzije štale, okvira prozora i vrata, dužinu greda i sve pomno zapisao.
- Ovo nisam mogao niti sanjati, jako sam iznenađen i sretan. Hvala vam i živjeli vi meni 105 godina, a onda kako bude. Ova moja kuća je prava katastrofa i jedva čekam da se preselim u štalicu. Ako ikako možete, pomozite mi da to ostvarim. Riješit ću se opasnosti od zarušavanja i zmija. E, onda će Mićo sasvim drugačije živjeti, veselo i bez straha – rekao nam je naš domaćin. Milijana Nožinić u nevjerici je promatrala kuću u kojoj živi Mićo Jelić. Obišla ju je pomno sa svih strana.
- Ovo nije za vjerovati. Nitko nije zaslužio da živi u ovakvim uvjetima. Nažalost, čujem da još ima sličnih slučajeva, no odnekud se mora krenuti. Vjerujem da će ovaj osobiti i hrabri čovjek uskoro naći mir pod čvrstim krovom – rekla je Milijana. Da je Mićo zaista hrabar i poseban čovjek, govori činjenica da je nedavno preživio moždani udar i tri dana je trebalo liječnicima da shvate o čemu se radi. Vlastitim snagama prebrodio je bolest, djeluje vitalno i nadasve lucidno. Na fizičkoj spremnosti mogli bi mu pozavidjeti mnogo mlađi od njega. Neposredno prije naše posjete vratio se iz trgovine gdje je kupio kruh. Pitamo ga je li trgovina daleko.
- Do tamo mi treba sat i pol hoda, isto toliko nazad, pa ti računaj, moj prijatelju – objasnio nam je Mićo.
- Čim smo pročitali priču o Mići Jeliću, donijeta je odluka da se tom čovjeku pomogne. Što se tiče štale u koju Mićo želi preseliti, važno je da smo danas vidjeli situaciju i izvršili osnovna mjerenja objekta. Tužno je da danas netko živi u ovakvim uvjetima i treba sve učiniti da se Mićo Jelić usreći – rekao je Milorad Repija.
