Mahmoud Darwish: Stanje opsade (s arapskog preveo Mirza Sarajkić, Buybook, Sarajevo, 2022.)
Mahmoud Darwish za mnoge je Palestince, u zemlji i u izgnanstvu, bio više od pjesnika, i barem jednako toliko više od narodnog tribuna, jednog od istovremeno najsuptilnijih i najizravnijih glasova njihova otpora. Darwish je – za života, a tako ostaje i nakon njegove smrti 2008. godine – bio gotovo mitska figura. Portugalski nobelovac José Saramago, slagali se s njim u estetskoj procijeni ili nam smetala Darwishova ponekad pretjerana eksplicitnost i oslanjanje na prokušane obrasce, precizno pogađa taj sentiment kad pred kraj vlastitoga života piše: "Ukorijenjene u životu, patnji i bezgraničnoj nadi palestinskog naroda, Darwishove pjesme posjeduju formalnu ljepotu koja ponekad doseže transcendenciju neizrecivoga u nekoliko jednostavnih riječi, one su poput dnevnika u kojem je korak po korak, suzu po suzu, Darwish bilježio kako nesreće, tako i one rijetke, ali zato ne manje duboke radosti naroda čija patnja traje već šezdeset godina i još joj se ne nazire kraj." "Stanje opsade" ispisano je 2001. i 2002. godine u Ramali, za vrijeme Druge intifade. Pripada žanru poezije otpora, uz ljubavnu i onu metafizičko-teološkog smjera, jednom od udarnih pravaca arapske lirike druge polovine XX. stoljeća. Nenaslovljene pjesme "Stanja opsade" mahom su kratke i formalno jednostavne, oslonjene na neposredno iskustvo, isprativu poredbu i mjestimični bljesak metafore. U pitanju je ogoljen izraz svjedočenja i istodobno nemogućnosti svjedočenja – pokušaja da se pjesnički gromoglasno šapuće u ime žrtvi. U tome ispovjednom registru, za razliku od onoga uobičajenog u anglosaksonskoj konfesionalnoj lirici, pojedinac uvijek barem dijelom govori u ime kolektiva. Jer, kako da podnesem svoju slobodu i kako da ona podnese mene?
Thanos Gogos: Glasgow (s grčkog prevela Mina Radulović, Sandorf, Zagreb, 2020.)
Suvremeno grčko pjesništvo, pogotovo ono mlađe generacije, rijetko se može čitati u hrvatskom prijevodu. U pitanju je obično kakav festivalski zbornik ili antologija, eventualno časopisni pregled; knjiške su objave, mimo klasika kalibra Kavafija, Seferisa ili Elitisa, iznimno rijetke, a i u slučaju potonjih oslanjamo se mahom na predratna kompilacijska izdanja. Već samim tim treba pozdraviti knjigu "Glasgow" pjesnika, urednika i kulturnog radnika Thanosa Gogosa, rođenog 1985. u Larisi. Ova polidiskurzivna poema, koju poput prologa otvaraju dva prozna fragmenta u formi korespondencije razdvojenih ljubavnika, započinje u dijaloškom tonu, no nastavlja se, kao što i sam tekst najavljuje, nizom nominalno monoloških iskaza raslojenoga subjekta: pisat ću… pjesme / mnogo pjesama. Slat ću Vam jednu dnevno. Povezana montažnim sponama, u redcima se isprepliću pitanja osobne slobode i socijalne pravde, anarhističke subverzije, lutanja pojedinca i potrage za ispunjenjem ljubavlju, uvijek nekako odgođenim. I u svijetu u kojem nema klera, nema psihijatara, međutim, moramo / biti / pouzdani // pouzdani / poput / uništenja. U takvom svijetu pogotovo.
Bronka Nowicka: Nahraniti kamen (s poljskog prevela Đurđica Čilić, Ljevak, Zagreb, 2022.)
Iz prevoditeljske radionice jedne od naših najagilnijih polonistica Đurđice Čilić pristizali su i dosad podjednako klasici moćnoga poljskog pjesništva poput Herberta ili Zagajewskog, i vrijedni prilozi iz kataloga mlađeg naraštaja, poput Justyne Bargielske ili Barbare Klicke. U potonji niz uklapa se i "Nahraniti kamen", prvijenac spisateljice i redateljice Bronke Nowicke, nagrađen prestižnom nagradom Nike. Ova nesvakidašnja knjiga redom uzbudljivih pjesama u prozi počinje prologom u prvom licu koji nam – samo u najuvjetnijem smislu – predstavlja protagonisticu, to jest, postulira je kao instrument pogleda, prazno očište u koje se odmah useljava i čitatelj. Taj pogled fiksiran je na stvari, svakodnevne predmete u rasponu od štrampli, preko sudopera i štapa, do ormara, žlice ili kofera. Njihov popis donesen je na početku rukopisno i taksativno, preuzimajući istovremeno ulogu sadržaja. A oko tih svima poznatih stvari ispleću se fantastične, bizarne, dirljive i zavodljive priče fokalizirane kroz perspektivu djeteta. Imaginacija je tog pogleda začudna, njegova književna egzekucija neumoljiva. Zadatak je tuge da dođe i bude.
