Na drugu godišnjicu razornog potresa na Baniji, predstavnici SNV-a posjetili su u Jošavici 58-godišnjeg Slavka Bulata, 62-godišnju mu suprugu Ljubicu i njezinu majku Sofiju; ta obitelj, nakon dviju dugih zima i dvaju iznimno vrućih ljeta provedenih u kontejneru, napokon useljava u novosagrađenu kuću, koja je izgrađena od donacija Republike Srpske.

- Nisam mislio da ću dočekati ovaj dan. Potres nam je potpuno uništio kuću, jedva smo žive glave izvukli. Brzo su je srušili i odvezli njezine ostatke. Dok nismo dobili SNV-ov kontejner, prvih dana spavali smo na livadi. Podnijeli smo zahtjev za obnovom i čekali, no zahvaljujući SNV-u i Republici Srpskoj predviđeno je da nam se donira nova kuća. I evo, danas već stojimo pred njom, a  useljavamo čim se priključi struja! Kako nam je bilo u kontejneru, bolje ne pitajte: zlo i naopako – objašnjava nam Slavko. Delegaciji Srpskog narodnog vijeća pridružio se i Nikola Janjanin, predsjednik petrinjskog VSNM-a.

- Ovo je velika pobjeda solidarnosti i humanosti. Ljubica i Slavko dobili su novu kuću i oni sami najbolje znaju koliko im to znači, pogotovo što su vrlo brzo nakon potresa izgubili nadu da će ikada više živjeti pod svojim krovom. Ni ja ne shvaćam zašto obnova na Baniji ide toliko sporo, gotovo nikako. Na petrinjskom je području Republika Srpska izgradila pet kuća, koliko i u Glini, dok je država za te objekte sazidala samo temelje i ništa više. Nažalost, ionako male šanse da se još ljudi izbjeglih za Oluje vrati na svoja ognjišta posve su nestale s potresom; za mlade ovdje nema nekih perspektiva, a stariji jedva preživljavaju. Sela su opustjela jer su škole, trgovine, ljekarne i ambulante daleko, a prijevoza do većih središta nema, pa Banija polagano i naočigled umire – kazao je.

Prije petnaestak dana Davor Čordaš, direktor Sekretarijata za raseljena lica i migracije Republike Srpske, posjetio je gradilišta deset banijskih kuća ne bi li se vlastitim očima uvjerio napreduju li radovi na njima. Tom nam je prilikom rekao da je vlada tog bosanskohercegovačkog entiteta u suradnji sa SNV-om pokazala da se stradalima u potresu može brže i bolje pomoći, a da pritom budu poštovani zakon i propisane procedure. Republika Srpska, dodao je, donirala je gotovo milijun i pol konvertibilnih maraka za gradnju deset razrušenih kuća, od kojih su neke već dovršene a ostale će uskoro biti; isto tako, razmotrit će se nove donacije čim taj dio obnoviteljskog projekta bude zgotovljen. Završetku radova na novoj kući Bulatovih prisustvovala je i dožupanica Sisačko-moslavačke županije Mirjana Olujić.

- Obnova na Baniji doista sporo napreduje, ali ovdje sada svjedočimo da se udruženim snagama i u suradnji, uz dobru volju i vještu organizaciju, može učiniti ono što se u prvi mah činilo nemogućim. Tako je od deset kuća koje je donirala Republika Srpska već šest useljivo. Žiteljima Banije koji već treću zimu provode u kontejnerima doista je teško objasniti zašto obnova u organizaciji države toliko tapka u mjestu - kazala je Olujić.

Naravno, potres nije prva nevolja u Ljubičinu i Slavkovu životu. Prije više od četvrt vijeka taj je par s dugom kolonom nevoljnika napuštao svoje selo. Put u neizvjesnost pamte do detalja, kao da se nesreća zbivala jučer, iako im je još nejasno zašto su se i kako naposlijetku obreli u Zemunu, gradu u kojemu baš nikoga nisu poznavali. Odmah su potražili posao i iznajmili stan, da bi ponovno uspostavili kakav-takav život. Bilo je teško zaraditi dovoljno na zemunskoj gradskoj tržnici, pa su uglavnom pretakali iz šupljih u prazne džepove, no nisu se predavali unatoč tome što je nostalgičarski zov Banije i nekadašnjeg boljeg života jačao iz dana u dan. Nakon pet predugih izbjegličkih godina odlučili su se vratiti: kako je njihova kuća, kao i tolikima drugima, bila temeljito opljačkana i devastirana, valjalo se odmah primiti posla. Iskrčili su zapuštene njive i voćnjake, kupili pet krava i stado ovaca, pa za svega dvije godine nastavili život ondje gdje je bio naprasno prekinut 1995.

Prije tri godine su osnovali i svoj OPG, iako se imanje koje obrađuju smanjuje s njihovim godinama. Malo je onih koji su sa svakodnevnicom Banijki i Banijaca toliko dobro upoznati kao SNV-ov glasnogovornik Eugen Jakovčić, koji je od potresa posjetio većinu razrušenih sela i upoznao mnoge postradale obitelji. Pomno je pratio načine pomoći, od podjele paketa s hranom do rušenja starih i gradnje novih kuća, a svoje je dojmove podjednako pažljivo bilježio perom i kamerom. Njegovim nebrojenim obilascima banijskih sela još se ne nazire kraj.

- Nažalost, nova kuća Bulatovih tek je rijetka iznimka; od države se s pravom očekivalo puno više, posebno stoga što novca ima i što su europski fondovi za tu namjenu bili dostupniji nego ikad. Unatoč tome, izmiču posljednje šanse da se Baniji i njezinim ljudima pomogne kako spada. SNV je ovdje od prvog dana nakon potresa, u nastojanju da se promptno i na najbolji mogući način riješi svaki uočeni problem. Djelujemo organizirano i na svim razinama kako bismo svakodnevno motivirali institucije i pojedince da se Baniji posveti zaslužena pažnja. Novca, dakle, ima, ali su nužnost bolja organizacija i veća želja da se obnova ubrza, a onda i dovrši. Zato bismo željeli da 2023. bude u svakom pogledu godina stvarnog oporavka Banije – sažeo je Jakovčić svoju 'čestitku' sustavu i ljudima.

Na drugu godišnjicu razornog potresa na Baniji, predstavnici SNV-a posjetili su u Jošavici 58-godišnjeg Slavka Bulata, 62-godišnju mu suprugu Ljubicu i njezinu majku Sofiju; ta obitelj, nakon dviju dugih zima i dvaju iznimno vrućih ljeta provedenih u kontejneru, napokon useljava u novosagrađenu kuću, koja je izgrađena od donacija Republike Srpske.

- Nisam mislio da ću dočekati ovaj dan. Potres nam je potpuno uništio kuću, jedva smo žive glave izvukli. Brzo su je srušili i odvezli njezine ostatke. Dok nismo dobili SNV-ov kontejner, prvih dana spavali smo na livadi. Podnijeli smo zahtjev za obnovom i čekali, no zahvaljujući SNV-u i Republici Srpskoj predviđeno je da nam se donira nova kuća. I evo, danas već stojimo pred njom, a  useljavamo čim se priključi struja! Kako nam je bilo u kontejneru, bolje ne pitajte: zlo i naopako – objašnjava nam Slavko. Delegaciji Srpskog narodnog vijeća pridružio se i Nikola Janjanin, predsjednik petrinjskog VSNM-a.

- Ovo je velika pobjeda solidarnosti i humanosti. Ljubica i Slavko dobili su novu kuću i oni sami najbolje znaju koliko im to znači, pogotovo što su vrlo brzo nakon potresa izgubili nadu da će ikada više živjeti pod svojim krovom. Ni ja ne shvaćam zašto obnova na Baniji ide toliko sporo, gotovo nikako. Na petrinjskom je području Republika Srpska izgradila pet kuća, koliko i u Glini, dok je država za te objekte sazidala samo temelje i ništa više. Nažalost, ionako male šanse da se još ljudi izbjeglih za Oluje vrati na svoja ognjišta posve su nestale s potresom; za mlade ovdje nema nekih perspektiva, a stariji jedva preživljavaju. Sela su opustjela jer su škole, trgovine, ljekarne i ambulante daleko, a prijevoza do većih središta nema, pa Banija polagano i naočigled umire – kazao je.

Prije petnaestak dana Davor Čordaš, direktor Sekretarijata za raseljena lica i migracije Republike Srpske, posjetio je gradilišta deset banijskih kuća ne bi li se vlastitim očima uvjerio napreduju li radovi na njima. Tom nam je prilikom rekao da je vlada tog bosanskohercegovačkog entiteta u suradnji sa SNV-om pokazala da se stradalima u potresu može brže i bolje pomoći, a da pritom budu poštovani zakon i propisane procedure. Republika Srpska, dodao je, donirala je gotovo milijun i pol konvertibilnih maraka za gradnju deset razrušenih kuća, od kojih su neke već dovršene a ostale će uskoro biti; isto tako, razmotrit će se nove donacije čim taj dio obnoviteljskog projekta bude zgotovljen. Završetku radova na novoj kući Bulatovih prisustvovala je i dožupanica Sisačko-moslavačke županije Mirjana Olujić.

- Obnova na Baniji doista sporo napreduje, ali ovdje sada svjedočimo da se udruženim snagama i u suradnji, uz dobru volju i vještu organizaciju, može učiniti ono što se u prvi mah činilo nemogućim. Tako je od deset kuća koje je donirala Republika Srpska već šest useljivo. Žiteljima Banije koji već treću zimu provode u kontejnerima doista je teško objasniti zašto obnova u organizaciji države toliko tapka u mjestu - kazala je Olujić.

Naravno, potres nije prva nevolja u Ljubičinu i Slavkovu životu. Prije više od četvrt vijeka taj je par s dugom kolonom nevoljnika napuštao svoje selo. Put u neizvjesnost pamte do detalja, kao da se nesreća zbivala jučer, iako im je još nejasno zašto su se i kako naposlijetku obreli u Zemunu, gradu u kojemu baš nikoga nisu poznavali. Odmah su potražili posao i iznajmili stan, da bi ponovno uspostavili kakav-takav život. Bilo je teško zaraditi dovoljno na zemunskoj gradskoj tržnici, pa su uglavnom pretakali iz šupljih u prazne džepove, no nisu se predavali unatoč tome što je nostalgičarski zov Banije i nekadašnjeg boljeg života jačao iz dana u dan. Nakon pet predugih izbjegličkih godina odlučili su se vratiti: kako je njihova kuća, kao i tolikima drugima, bila temeljito opljačkana i devastirana, valjalo se odmah primiti posla. Iskrčili su zapuštene njive i voćnjake, kupili pet krava i stado ovaca, pa za svega dvije godine nastavili život ondje gdje je bio naprasno prekinut 1995.

Prije tri godine su osnovali i svoj OPG, iako se imanje koje obrađuju smanjuje s njihovim godinama. Malo je onih koji su sa svakodnevnicom Banijki i Banijaca toliko dobro upoznati kao SNV-ov glasnogovornik Eugen Jakovčić, koji je od potresa posjetio većinu razrušenih sela i upoznao mnoge postradale obitelji. Pomno je pratio načine pomoći, od podjele paketa s hranom do rušenja starih i gradnje novih kuća, a svoje je dojmove podjednako pažljivo bilježio perom i kamerom. Njegovim nebrojenim obilascima banijskih sela još se ne nazire kraj.

- Nažalost, nova kuća Bulatovih tek je rijetka iznimka; od države se s pravom očekivalo puno više, posebno stoga što novca ima i što su europski fondovi za tu namjenu bili dostupniji nego ikad. Unatoč tome, izmiču posljednje šanse da se Baniji i njezinim ljudima pomogne kako spada. SNV je ovdje od prvog dana nakon potresa, u nastojanju da se promptno i na najbolji mogući način riješi svaki uočeni problem. Djelujemo organizirano i na svim razinama kako bismo svakodnevno motivirali institucije i pojedince da se Baniji posveti zaslužena pažnja. Novca, dakle, ima, ali su nužnost bolja organizacija i veća želja da se obnova ubrza, a onda i dovrši. Zato bismo željeli da 2023. bude u svakom pogledu godina stvarnog oporavka Banije – sažeo je Jakovčić svoju 'čestitku' sustavu i ljudima.