Srpsko narodno vijeće, u okviru humanitarne akcije "Banija je naša kuća", dogovorilo je nastavak suradnje sa udrugom LUČ za pružanje psihosocijalne pomoći stanovnicima potresom pogođene Banije. Članovi ove udruge, zajedno sa voditeljicom, psihijatricom Ružicom Vušković, na terenu su od 1. januara 2021., otkad kontinuirano pomažu ljudima da se nose s traumatskim posljedicama razornog potresa. Suradnju sa SNV-om nastavit će kroz cijeli mart i april.
Ovaj tim je nekoliko puta tjedno na Baniji, a do danas su uspjeli obići 20-ak sela. Pomoć su, jednom ili više puta, pružili mještanima u Hrvatskoj Kostajnici, u Kukuruzarima, Menčenčanima, u Gornjoj i Donjoj Bačugi, Luščanima, Mošćenici, Komagovini i drugim mjestima na petrinjskom području.
Ružica Vušković iz udruge LUČ u izjavi za Novosti kaže da su gotovo svi ljudi koje su posjetili jako dobro reagirali na pruženu pomoć. Ona i njene kolege primjećuju da se psihosocijalno, ali i svako drugo stanje na Baniji, razlikuje danas, gotovo tri mjeseca od potresa, od onog zatečenog stanja prvih tjedana.
- Neke familije do danas nemaju siguran smještaj i kontejnere, puno kontejnera nema sanitarni čvor, vodu i struju. Ljudima je sad teže uliti nadu da će stvari krenuti na bolje. Koliko god je to siromašan kraj, ljudi su jako vezani uz zemlju i, na sreću, mnogi od njih nisu izgubili svoje blago, imaju krave, svinje, bašte. Bili smo u Gornjoj Bačugi kod jedne gospođe koja ima veliki vrt i životinje. Kuća im je propala, imaju crvenu naljepnicu. Sjedili smo u tom vrtu i baš smo komentirali kolika je to prednost u usporedbi s onim ljudima koji su živjeli u centru Petrinje, tamo kad izgubiš kuću ili stan izgubio si sve. Koliko god je ta kuća veliki faktor, u njoj su sve uspomene i sigurnost, ljudi na selu imaju prirodu koja je dio njih, koja je ostala i to im nitko ne može oduzeti. S druge strane, to je nešto što njih okupira. To je fenomenalna radna terapija - kaže Vušković.
Ona i njen tim do ugroženih dolaze po pozivu, ali pri svakom odlasku na teren se desi da otkriju još nekog kome je potreban razgovor. Od početka su svjesni da moraju stalno biti prisutni na Baniji, u akutnoj i kroničnoj fazi. Nekad se desi da ih obitelj zove zbog jednog člana, a na kraju se ispostavi da je netko drugi iz obitelji u još težoj situaciji. Vušković smatra je važno obići i ljude koji se "dobro drže". Govori da su puno puta bili kod ljudi čije kuće nisu nastradale, ali se osjećaju jako loše.
- Neki se znaju čuditi pa pitaju "zašto je njima loše, nisu ništa izgubili." Svi smo mi nešto izgubili u ovoj situaciji, svima je bila stresna - govori Vušković.
Objašnjava da se osjećaj beznadežnosti javlja i kod najmlađih te da se njima pruža posebna pažnja. S djecom od petog do osmog razreda u Osnovnoj školi Mate Lovrak u Petrinji se indirektno radi na traumi, kroz neformalni razgovor i likovne radionice.
- Kad smo crtali potres, neka djeca su komentirala da ne vide razliku. Pitali smo ih kako to misle. "Pa nije ni prije bilo dobro", rekli su. Treba uvidjeti da nije jedino važno postaviti limeni kontejner u kojem će netko spavati, a da mu se ne osiguraju i drugi sadržaji - poručuje Vušković i otkriva da se trenutačno radi na realizaciji ljetnog kampa na moru za djecu s Banije.
