Potres koji je prije tri mjeseca pogodio Baniju razotkrio je golemu infrastrukturnu zapuštenost ovog područja. Iz dana u dan sve više problema dolazi do izražaja, dok se banijsko stanovništvo, svatko prema svojim mogućnostima, prilagođava teškoj situaciji, krpajući ne samo kuće i gospodarske objekte, nego i traume nastale 29. decembra.

- Mi ne znamo nego raditi - kaže nam Mara Šesto iz sela Vlahovića kraj Gline.

Premda je odlukom Vlade obustavljena naplata električne energije na Baniji, obitelj Šesto je struju za grijanje u kamp-kućici vukla s brojila OPG-a, pa sada za tri mjeseca korištenja industrijske struje moraju platiti 3000 kuna

Mara i suprug Milan uspijevaju i dalje sami hraniti preko 50 grla stoke. Kao srednji proizvođači mlijeka imaju najbolji štalski prosjek od Karlovca do Slavonskog Broda. Počeli su prije 20 godina, kada su se vratili iz izbjeglištva iz Kotora, iz Crne Gore, s dvije junice iz donacija i dvije koje su kupili na kredit. Rutinska proizvodnja i posao koji traje 365 dana u godini nije mogao stati ni 29. decembra, kada im je kuća nastradala i zaradila žutu naljepnicu, a njihov najmlađi unuk šest šavova na glavi od pada crijepa. Unuci iz Poreča su prije dva tjedna prvi put nakon potresa došli u Vlahović, a Mari je najveća radost što su uspjeli savladati strah.

Prostorija ispod štale, gdje je aparatura za mužnju, nekim čudom ostala je netaknuta. Da se njoj nešto desilo, Mara i Milan morali bi zaustaviti svu proizvodnju. Prije dva tjedna dobili su stambeni kontejner koji su zajednički osigurali Srpsko narodno vijeće i Zaklada Solidarna. Kuću i štalu su pokrili u jednom danu, uz pomoć 27 volontera iz DVD-a iz Ivanić Grada.

- To su ljudi velikog srca, zauvijek smo im zahvalni. Nismo se još stigli vratiti starim navikama jer svaki dan naiđemo na novi problem. Ne želimo nikamo otići, iako se naša djeca pomalo ljute na nas. Vidite kako je ovdje lijepo: mir, tišina, naše krave su zadovoljne. Nijedna se ne oglašava, čujete li? Znači da im ništa ne fali - govori Mara dok nam pokazuje imanje, ponosno zovući svaku kravu po imenu.

Angažmanom potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića i državne tajnice Margarete Mađerić pronašla su se potencijalna rješenja vezana za dostupnost vode – govori Karla Pudar

Nakon prvog šoka obitelj Šesto suočila se s novim izazovima, primjerice s računima za struju. Premda je odlukom Vlade obustavljena naplata za domaćinstva na Baniji za tri mjeseca, Šeste su struju za grijanje u kamp-kućici vukli s brojila OPG-a. Sada za tri mjeseca korištenja industrijske struje, koja neće biti otpisana, moraju platiti oko 3000 kuna.

- Neki naši prijatelji svoj OPG opskrbili su brojilima iz kuća i račun im je nula kuna. Na području županije ima nas možda 15 posto koji imamo odvojena brojila. Prije neki dan zvala sam broj za informacije, osoba na telefonu rekla mi je da sam dobila ured gradonačelnika Gline i da mi ne mogu pomoći. Koga da zovem? Premijera? Pa bogami ću zvati - ogorčeno poručuje Mara.

Još je gore s vodom s kojom se muče od prije potresa – od pet bunara samo u jednom imaju vode. Ne znaju u kakvom je stanju i da li se kvaliteta pogoršala zadnja tri mjeseca. Pretpostavljaju da bi u tom slučaju škodila kravama. S njom peru mljekovod i još uvijek, kako kažu, nisu imali problem s kvalitetom mlijeka. Taj bunar su iskopali 2012., a prije toga su po vodu morali ići kilometrima daleko, u Bijele Vode i Drenovac Banski.

Koji kilometar dalje, isto u Vlahoviću, živi baka Zorka Mraković. Gledajući njenu kuću, ne primjećujemo baš nikakvu štetu. Novi krov, fasada i prozori stavljeni su prošle godine. Međutim, unutrašnjost renoviranog prostora je razorena i nesigurna za život, a kućom vlada težak miris vlage zbog napuknuća vodovodne cijevi, pretpostavlja Zorka. Skoro tri mjeseca nemirno je noćila u pomoćnim objektima, sve do prošlog vikenda kada joj je uručen kontejner. Donacija je došla pravo iz Londona: tri kontejnera, od kojih je jedan stigao u Vlahović, osigurali su paroh SPC-a Goran Spaić i tamošnja srpska zajednica. Zorka je privremeni kutak namjestila po svojoj mjeri. Zahvalila se na željeznom krevetu, ali na njemu, kako kaže, ne može spavati, pa je iz kuće iznijela francuski ležaj, noćni stolić i televiziju. Dok iščekuje kćerku iz Njemačke, društvo joj pravi vjeran pas.

Zorka Mraković dobila je kontejner od srpske zajednice iz Londona 

Osim SNV-a, na Baniji mjesecima pomaže čitava mreža koordinacije organizacija, udruga i inicijativa. Jedna od njih je i Zaklada Solidarna koja se kontinuirano bavi saniranjem problema na području Sisačko-moslavačke županije. Prošlog tjedna koordinacija humanitaraca imala je sastanak sa Stožerom civilne zaštite RH na kojem se govorilo o gorućem problemu vode i vodoopskrbe. Karla Pudar, koordinatorica Relief faze Fonda 5.5, u izjavi za Novosti kaže da su na sastanku ozbiljno razmatrana pitanja dostupnosti vode, kako pitke tako i one tehničke koja osigurava minimalne higijenske standarde. Angažmanom potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića i državne tajnice Margarete Mađerić iznašla su se potencijalna rješenja, govori Karla Pudar.

- Iz Hrvatskih voda izvijestili su nas o količini sredstava koja su uložena u obnovu i izgradnju vodoopskrbe, kao i u kapacitiranje lokalnih institucija za što bržu i efikasniju sanaciju. Konkretno, u Glinu je alocirano 100.000 kuna za namjenske troškove spajanja vode i odvoda na kontejnere. Koordinacija humanitaraca je, kako bi se doskočilo novim potrebama, predložila Stožeru širenje mjera javnih radova s građevinskih i na terenske pomagače, socijalne radnike, administratore i stručnjake za razvoj projekata - ističe Karla Pudar.

Veliki broj stanovnika na Baniji, kao obitelj Šesto, ovisi o vodi iz bunara koji su u potresu urušeni, presušeni ili se kvaliteta vode pogoršala.

- Zamislite obitelji s malom djecom i osobe treće životne dobi koji u WC odlaze u polje, koji se tjednima nisu pošteno oprali, spavaju u kući s crvenom naljepnicom, a prazan i hladan kontejner stoji u dvorištu i čeka spajanje na komunalije. Terenske potrebe nisu adekvatno pokrivene službenim pomagačima, lokalne su institucije potkapacitirane, velika odgovornost prebačena je na volontere i humanitarne organizacije, a uvedene mjere nisu predvidjele realne probleme koji su nastali. Nije nezanemariv ni manjak socijalne infrastrukture za pomoć i informiranje, a svojim listama svjedočimo velikom broju ranjivih i rizičnih skupina. U selu kraj Petrinje nepokretna gospođa od 101 godinu čak 14 dana nije primila patronažnu skrb radi slomljenog kuka - navodi Karla Pudar.

Mara i Milan Šesto imaju više od 50 grla stoke

Situacija s vodom teška je u mnogim selima, primjerice u Majskim Poljanama, Ravnom Rašću, Malom i Velikom Gradcu, Glinskom Trtniku i Drenovcu Banskom. Martina Pavičić iz Inicijative nezavisnih volontera govori da se domaćinstva moraju spojiti na bunare koji su u funkciji tako da se do njih prokopaju kanali. Na nekim mjestima je to nemoguće napraviti ručno, već isključivo bagerima, zatim na bunar idu hidropak i hidrofor koji pomažu da se voda izvuče, pojašnjava Pavičić. Naglašava da su jedinice lokalne samouprave krenule s radovima, ali je veliki problem što imaju samo dva do tri tima na raspolaganju. Takvim tempom mogu se spojiti najviše tri kontejnera na dan.

- Javnost mora shvatiti da nijedna lokalna samouprava nema dovoljno ljudi da se nosi s posljedicama prirodne katastrofe. Svi govore o tome koliko je pomoći stiglo na teren, ali nitko ne priča što još moramo napraviti. Pitanje je da li su omogućena namjenska sredstva za zapošljavanje još ljudi. Ovo stanje na Baniji će trajati više godina, a potrebni su ljudi koji će raditi - smatra Martina Pavičić.

Dok voda ne stigne, tri generacije obitelji Demić iz Donjeg Klasnića kupuju vodu za piće. Za sve ostalo koriste tehničku: za zalivanje bašte, napoj ovaca i Luce i Silve, dvije mlade kobile. Poljoprivredom se bave od 1999., kada su se vratili iz izbjeglištva iz Vojvodine.

- Mi problema nemamo, sve proizvode prodajemo, nije nas usporila ni korona. Potres smo preživjeli, dobili smo kontejner i idemo dalje - govori Miodrag Demić, koji je u trenutku našeg dolaska sa suprugom i sinom gradio nadstrešnicu za ovce. Gospodarski objekti su im jako važni jer žive od OPG-a. Miodrag kaže da prate natječaje i da će se prijaviti za iduće potpore.

Upravo zbog malih OPG-ovaca, u Banijskoj kući u Glini Centar za investicije i razvoj SNV-a informira ljude o nadolazećim natječajima. U dva tjedna, koliko je Centar za razvoj na terenu, primili su više od 30 ljudi koji su se interesirali za program ruralnog razvoja 5.2.1. koji se tiče obnove poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala, kaže Andrea Vukelić. Pojašnjava da je Ministarstvo poljoprivrede dodatno pojednostavilo prijavu na natječaj i smanjilo potrebnu dokumentaciju.

- Neki su dovedeni u situaciju da su morali smanjiti stočni fond jer im je u ovim uvjetima teško funkcionirati. Još je izraženiji problem plasmana proizvoda s kojim se Banijci dugo bore. Sada su u fokusu javnosti i Ministarstva pa vjerujemo da će se pronaći kvalitetna rješenja da se poboljša poljoprivredna proizvodnja - govori Andrea Vukelić i dodaje da će im Centar za razvoj u svim koracima biti savjetodavna i operativna podrška.

Peteročlana mlada obitelj Šaponja iz Donjeg Klasnića u potresu je izgubila kuću. Da stvar bude gora, u zadnja tri mjeseca konstantno gube i svoje blago. Do danas im je uginulo gotovo 40 ovaca. Mira Šaponja tvrdi da su ovce stradale od šoka zbog potresa, a s njom se slažu i veterinari. Kuća im je isprva dobila žutu, potom narančastu i na kraju – crvenu naljepnicu. Borave u dva kontejnera, od kojih je jedan iz privatne donacije, a drugi je osigurao SNV. Mira kaže da su ona i najmlađa kćerka još uvijek u strahu, dok se ostali dobro drže ili makar ne pokazuju da nije tako.

- Kad četvrtkom u školi u Maji ima informatiku, kad se mora popeti na kat, moja Milica kaže: "Mama, ja ne želim ići u školu." Ona je, nažalost, iz dvorišta posmatrala kako se cijela kuća trese. Samo želi biti u kontejneru - govori Mira.

I obitelj Radić, iz istog sela, s troje male djece boravi u kontejneru. Brinu se kako će prebaciti brojilo za struju na kontejner, jer u kući i dalje moraju raditi frižider, zamrzivač i ostala tehnika. Jedni su od rijetkih koji imaju svoj agregat. Vodom se opskrbljuju kao i ostali, iz bunara, s tim što su zasad sigurni u kvalitetu.

Koordinatorica volontera SNV-a na glinskom području Dajana Žarković kaže da je, iako sve ide prilično sporo, situacija na terenu bolje organizirana nego na početku. Najavljuje da Crveni križ od 1. aprila kreće u sanaciju bunara do 15 metara. SNV je, uz pomoć općine Krnjak i glinskog vodovoda, započeo spajanje na vodu deset kontejnera. Preduvjet za spajanje su pumpe, što je i razlog zbog čega se kasni, govori Žarković.

Oko Gline pomažu tri stalna SNV-ova volontera, među njima i Nataša Živković iz Velikog Gradca, koja je i sama u vrlo teškoj situaciji. Dok mnogi entuzijasti s terena imaju siguran krov nad glavom, Nataša taj luksuz naprosto nema. Kuća njenog muža dobila je crvenu naljepnicu i od 6. januara žive u kontejneru, ali preko dana i dalje borave u kući opasnoj po život. Kaže da joj je volontiranje jedini način da ne misli na potres. Pokriva Veliki i Mali Gradac i Martinoviće, pakuje pakete u Vrginmostu, raznosi humanitarnu pomoć i zapisuje potrebe ljudi. Iako nemaju puno izbora, Nataša kaže da će odbiti rušenje stare i izgradnju nove kuće.

- Išla sam po tačnu informaciju u Ured za obnovu, pitala sam da li postoji opcija da dođe inženjer da procijeni da li se kuća može obnoviti, da dobijemo sredstva i da svaku kunu pravdamo na računu. Rekli su nam da to moramo sami napraviti, a da će nam država tek jedan dio vratiti. Pa da imam te novce, ne bih ni pitala za pomoć! Ne želimo čekati 10 godina na obnovu niti sljedeću godinu zimovati opet u kontejneru - odlučna je Nataša, koja se udala na Baniji, a inače je iz Vojvodine.

Otkad se preselila u Veliki Gradac, u rodnoj Kuli može provesti maksimalno tri dana. Zov Banije je jači. Ugostila nas je u oštećenoj kući, u kojoj i dalje održava stanje normalnosti, pripremajući kavu i kolače za one koji navrate. Pitamo je na odlasku: "Otkud tolika ljubav prema Baniji?" A ona odgovara: "Pa zato što je Banija naša kuća!"