Knjiga "Živa planina" u prijevodu Branislava Oblučara i s predgovorom Roberta Macfarlanea, objavljena je u svibnju 2022. Ovaj prikaz kasni točno godinu dana. No ako to može biti opravdanje, takvo se kašnjenje uklapa u povijesnu recepciju knjige.
Zapise o gorju Cairngorms škotska pjesnikinja Nan Shepherd (1893. – 1981.) bilježila je tokom 1945., krajem Drugog svjetskog rata. Knjiga je objavljena tek 1977. Pjesnik i penjač Robert Macfarlane ("Gore uma") "Živu planinu" je prvi puta držao u rukama 2003. A onda je do 2011. godine, kada je napisao nadahnuti predgovor, pročitao desetak puta. Godina dana tek je dakle treptaj u recepciji "Žive planine" i životu planine.
Svoja tri romana Nan Shepherd objavila je krajem dvadesetih i početkom tridesetih. Potom je objavila zbirku poezije "U Cairngormsima", koja je otada postala teško dostupna. A onda ništa. Četrdeset i tri godine ništa. "Živa planina" isprva je, čini se, objavljena bez većeg odjeka. Macfarlane i autorica pogovora, mančesterska književnica Jeanette Winterson, otkrili su je mnogo kasnije. No kad je otkrivena Nan Shephard je postala nacionalni mit: oličen u vječno mladoj romantičarki udatoj za svete škotske planine.
Nan Shephard planinu doživljava svim čulima. Vjetrom i ledom poharane vrleti, na kojima borovi ne dosežu visinu veću od petnaest centimetara, a grmovi leže spljošteni na kamenju, doživljava okom i uhom, mirisima i okusima, bosim stopalom i kožom crvenom od hladne jezerske vode. Macfarlane u tome vidi i element erotičnosti.
Shepherd se "naslađuje kad bedrima, bokovima, tabanima i rukama dodiruje svijet… Riječ 'golo' se ponavlja – 'ogoljene breze', 'gole' ruke, 'gole noge'". Znakovito. Ali i više od toga. Cairngorms su njezina spavaća soba. Razmjena s planinom je ljubavna, a ljubav je jedan od putova spoznaje.
Dok leži na visoravni samo joj tijelo misli: "ispod mene je središnja jezgra vatre koja je izbacila ovu škripavu zdrobljenu masu vulkanskog stijenja, a iznad mene je plavi zrak; između vatre kamenja i vatre sunca su obluci, zemlja i voda, mahovina, trava, cvijeće i drveće, kukci, ptice i zvijeri, vjetar, kiša i snijeg – cjelovita planina. Polako sam pronašla put unutra."
Posljednja je rečenica ključna. Ono vanjsko postaje unutrašnje. Odnos s planinom je "stupanje u unutrašnjost". Erotski doživljaj ulaska golog tijela u hladnu vodu ("Moj je duh bio gol kao i moje tijelo. Bio je to jedan od najranjivijih trenutaka u mom životu."), ili izuvanja cipela u planini ("Hodanje bosih nogu izašlo je iz mode otkad je Jeanie Denas dotabanala do Londona", ali cvijet koji uhvatimo između prstiju "prava je mala čarolija") – nadograđuje se uzajamnom spoznajom sebe i planine. "Nisam izvan sebe, već u sebi. Postojim."
Nan Shepherd nije se kupala gola u gorskom jezercu da bi postala škotska vila. Ali na kraju ju je sama šutnja, odluka da četrdeset i tri godine ne objavljuje, koliko je prošlo između zbirke pjesama i zapisa o planini, učinila tajanstvenom škotskom nacionalnom junakinjom.
Danas se mlada Nan Shepherd, duge kose i s vrpcom oko glave, nalazi na novčanici od pet funti škotske kraljevske banke. Nacionalni identiteti grade se od bilo čega: kobasica, kiselog zelja i poriluka. Ali najviše ipak od pjesnika, planina, i neudatih djevojaka.
