U posljednje vrijeme radnice zaposlene u dijelu sektora drvne industrije diskriminirane su u plaćama u odnosu na svoje muške kolege. Taj detalj nam je u pripremi ovog teksta na temu rodnog jaza u plaćama otkrio predsjednik Novog sindikata Mario Iveković.
- Tamo gdje u istom pogonu rade muškarci i žene, prvima se daju povlastice i bolje plaće, jer valjda poslodavci misle da će muški radnici zbog toga biti produktivniji. A zapravo ondje i muškarci i žene rade s istim kvalifikacijama i na istim strojevima, a žene su dakle slabije plaćene. U ovom trenutku imam takva saznanja konkretno za dvije tvornice – kazao je Iveković.
Borbeni i uporni Novi sindikat uglavnom postiže pomake kada je riječ o dostizanju boljih radnih uvjeta ondje gdje zastupa svoje članstvo. Posebno njeguje senzibilitet prema radnicama, što je i aktualno vidljivo u zastupanju 326 radnica šibenske Revije koje od stečaja iz 2001. godine nisu namirile novac za svoje pošteno zarađene plaće i otpremnine u ukupnom iznosu od 1,29 milijuna eura.
Osim uvodnog podatka koji nam je priopćio, Iveković domeće da njegov sindikat sustavne podatke o rodnom jazu u plaćama nema. Primjerice, iako njihovi članovi rade također u uslužnim djelatnostima, poput ugostiteljstva, Iveković kaže da u tom sektoru zasad nemaju podatak da su žene slabije plaćene od muških kolega za isti posao, ali ne može posve sigurno tvrditi da toga nema.
Tamo gdje u istom pogonu rade muškarci i žene, prvima se daju povlastice i bolje plaće jer valjda poslodavci misle da će zbog toga biti produktivniji, kaže Mario Iveković iz Novog sindikata
- Imali smo slučaj u jednoj firmi gdje smo upozorili na rodni jaz u plaćama i onda se čak radilo na ispravljanju toga, stigla je nova uprava i kad je čula da se govori o diskriminaciji, onda su išli na poravnanje plaća. Međutim, protokom vremena, čujemo iznova da su nekim radnicima podigli plaće, a radnicama su ostala primanja ista – kaže Iveković, ne navodeći o kojoj je konkretno firmi riječ.
Razlike te vrste bi trebala utvrđivati inspekcija, koja čini se ipak zanemaruje diskriminatorni aspekt rada. Iveković domeće da inspekciju uglavnom zanima da li je sve obračunato po zakonu, da li se plaća porez, doprinosi i slično. Sindikalist ističe još da diskriminacija u plaćama nije propisana formalno u kolektivnom ugovoru, već se događa da se u pojedinim sektorima pojedinačno podižu plaće.
Republika Hrvatska dužna je do 7. lipnja 2026. godine u svoje zakonodavstvo implementirati Direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća. Temeljni zahtjev Direktive, koja je donesena u lipnju 2023., jest da poslodavci u javnom i privatnom sektoru imaju platne strukture kojima se osigurava jednaka plaća za jednak rad ili rad jednake vrijednosti.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić još je u svom Izvješću o radu iz 2023. pozvala nadležna tijela da započnu s pripremnim radnjama za transponiranje Direktive. Koliko se daleko odmaklo s tim radnjama zasad nije poznato.
"Što se tiče rodnog jaza u plaćama prema posljednjim godišnjim podacima Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj mjesečnoj bruto plaći po zaposlenome u pravnim osobama, prosječna bruto plaća muškaraca u RH iznosila je 1635 eura dok je kod žena iznosila 1524 eura, što upućuje na rodni jaz u plaćama od 6,8 posto. Prema posljednjim podacima Eurostata iz 2022., rodni jaz u RH iznosio je 12,5 posto, dok je prosječna rodna razlika u plaćama u EU već treću godinu zaredom oko 13 posto" ističe, između ostalog u priopćenju pravobraniteljica Višnja Ljubičić.
Pravobraniteljica nadalje upućuje i na sljedeći podatak: "Promatrajući po djelatnostima, izraženiji rodni jaz u plaćama u korist prosječnih plaća muškaraca uočava se u području financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja (25,7 posto), djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (23,2 posto) i trgovini na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikla (17,9 posto)."
Uređivanje politike plaća primarno kolektivnim ugovorima važan je i vjerojatno najvažniji instrument borbe za jednakost plaća žena i muškaraca, kaže Sunčica Brnardić iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske
Važno je također pritom ukratko analizirati Indeks rodne ravnopravnosti za Europsku uniju za 2024. godinu, koji iznosi 71 od 100 bodova (gdje 100 označava potpunu rodnu ravnopravnost) i predstavlja poboljšanje od 0,8 bodova u odnosu na rezultat iz 2023. Kažimo i da je to od 2010. godine povećanje od ukupno 7,9 bodova.
Također, Indeks pokazuje značajne razlike među državama članicama: Švedska ima najveći rezultat od 82, a Rumunjska najniži od tek 57,5. Osam od ukupno 27 država članica – Češka, Estonija, Hrvatska, Latvija, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Slovačka – sve više zaostaje na putu Europe prema rodnoj ravnopravnosti.
Hrvatska se prema podacima Indeksa rodne ravnopravnosti nalazi na 24. mjestu u EU, ima 59 bodova od mogućih dakle 100, što je ispodprosječni rezultat, a i četiri mjesta je niže u odnosu na 2023. godinu. Hrvatska zapravo ostvaruje najbolji rezultat na području novca (smanjenje razlike u mjesečnim primanjima, zaradi i mirovini između žena i muškaraca), gdje je na 18. mjestu sa 74,7 bodova.
Rodna nejednakost u Hrvatskoj najveća je u području vremena utrošenog na skrb, kućanske poslove i društvene aktivnosti – tek 48,6 bodova, što Hrvatsku svrstava na posljednje mjesto u EU. Vratimo se ponovno na razlike u plaćama između muškaraca i žena, što je u fokusu ove priče.
Direktivom se propisuje i da će poslodavci, ako se ustanovi da je razlika u plaćama među spolovima veća od pet posto, morati u suradnji s predstavnicima radnika provesti procjenu plaća. Pritom države članice EU-a imaju pravo odrediti financijske kazne za kršenje tog pravila.
Pitali smo sindikalista Ivekovića ima li saznanja da su odstupanja u spomenutoj drvnoj industriji u plaćama veća od pet posto.
- Ta razlika je sigurno viša od pet posto. Kada spominjemo tu relativno novu pojavu u drvnoj industriji treba reći i da smo mi uvijek imali pomalo tradicionalno ujednačene plaće među spolovima. Druga stvar za koju mislim da općenito više diskriminira žene je nemogućnost dolaska na određene funkcije odnosno napredovanja. I premda su političarima puna usta demografije, žene su i u tom pogledu oštećene: podatak o tome namjerava li roditi dijete, poslodavcima je jako bitan element, a ne bi trebao biti u njihovom odlučivanju oko radnog mjesta i slično – rekao je Iveković.
Mario Iveković s kolegama (Foto: Slavko Midžor/PIXSELL)
Izvršna tajnica za radno pravo i tržište rada Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Sunčica Brnardić još je 2022. godine sudjelovala u istraživanju o radu na određeno vrijeme u Hrvatskoj čiji je suprovoditelj bio i zagrebački Institut za društvena istraživanja. Rezultati tog istraživanja u dijelu koje se tiče nejednakosti i diskriminacije na radnom mjestu pokazali su da je najveća nejednakost razvidna upravo na plaćama.
Sindikalistkinja Brnardić za Nadu kaže da unatoč zahtjevima EU-a da se poveća pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima, u Hrvatskoj je ona, naročito u privatnom sektoru, još uvijek dosta niska. To znači da se za više od polovice radnika plaća ugovara individualno ili određuje kroz pravilnike o radu i praktički je u ovlasti poslodavca.
- To pak otvara veliki prostor za razlike u plaćama za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti na razini poslodavca, a situacija se dodatno komplicira kada uzmemo u obzir ogromne iznose koje poslodavac može isplatiti neoporezivo, a koje također određuje gotovo potpuno diskrecijski. Uz to, čak i u tvrtkama u kojima redovno imamo kolektivne ugovore, odnosno ugovaramo plaće za sve radnike po grupama složenosti poslova, sve češće se događa da poslodavac s radnicima pregovara individualno ili ih izuzima iz primjene kolektivnih ugovora kroz takozvane posebne ugovore – kaže naša sugovornica.
Brnardić još domeće da već duže vrijeme vidimo da se normaliziralo da dvije osobe, bilo istog, bilo različitog spola, obavljaju isti rad, a za različitu plaću jer je jedna osoba bolje pregovarala.
- Naravno, na razini velikih brojeva, takvi će se naoko rodno neutralni trendovi uvijek lošije odraziti na žene, bilo individualno na radnom mjestu ili općenito u odnosu na muškarce. Uređivanje politike plaća na ukupnom tržištu rada primarno kolektivnim ugovorima važan je i vjerojatno najvažniji instrument borbe za jednakost plaća žena i muškaraca, kako na razini poduzeća, tako i na razini uspostavljanja odnosa vrijednosti između pojedinih djelatnosti, što također utječe na stvaranje rodnog jaza u plaćama. No vidimo također da je rodni jaz u plaćama univerzalna pojava i pojava protiv koje se treba boriti, kako na razini samog poduzeća, tako i na razini zakonskog okvira općenito – ističe Brnardić.
Zato je, zaključuje naša sugovornica, važna i nadolazeća implementacija Direktive o transparentnosti plaća u naše zakonodavstvo. Pritom bi trebalo razmisliti da idemo i dalje od onoga što je predviđeno i, uzevši u obzir strukturu hrvatskog zakonodavstva, na izvještavanje o razlikama o plaćama obvežemo i poslodavce koji zapošljavaju manje od stotinu zaposlenih. Naime, gledajući brojke u posljednjih deset godina, Hrvatska je uz Mađarsku i Latviju jedina zemlja u EU kojoj se rodni jaz u plaćama povećavao, a ne smanjivao.
Tim slijedom, dolazimo i do zaključka iz priopćenja pravobraniteljice Višnje Ljubičić: "Razvidno da dugotrajna izloženost žena nejednakosti u društvu i osobito na tržištu rada rezultira visokim rizikom od siromaštva s kojim se suočavaju žene starije životne dobi, posebno ako čine jednočlano kućanstvo. Ta okolnost je usko povezana s činjenicom da se dugotrajna izloženost rodnom jazu u plaćama kasnije manifestira kao znatno veći rodni jaz u mirovinama, koji je prema podacima za 2023. godinu iznosio 20,3 posto u korist prosječne mirovine muškaraca."
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma.
