U Zagrebu se u organizaciji Novog sindikata i Clean Clothes kampanje (CCC) 6. i 7. jula održava međunarodni forum "Dostojanstvena plaća je moguća". Svi paneli bit će održani u Pučkom otvorenom učilištu (Vukovarska 68).

Kao uvod u događaj, u utorak je održana akcija "Podrži radnike koji šivaju tvoju odjeću". Akcija je usmjerena prema modnim brendovima Adidas i Olymp, koji je surađivao sa tvornicom odjeće Orljava, da bi tu suradnju nedavno naprasno prekinuo.

Najprije je pedesetak okupljenih prosvjednika, uglavnom sudionika međunarodnog foruma u 17.30. sati stalo ispred prodavaonice Adidasa u Ilici 21 i glasno izvikivalo parole o tome da ova svjetski poznata firma ne plaća svoje radnike. Zatim su prosvjednici kružili oko trgovine i tom simboličkom gestom dali do znanja Adidasu i Zagrepčana u središtu grada da neće trpiti takvu proizvodnu politiku ove firme koja nije iznimka u svijetu modnih brendova što iskorištavaju radnice iz Trećeg svijeta za potplaćenu proizvodnju svojih prestižnih predmeta.

O čemu je riječ? Na početku pandemije dobavljač Adidasa iz Kambodže prevario je 1020 radnika da daju otkaz kako bi izbjegao isplatu otpremnine koju im po zakonu duguje. Zbog neisplaćenih plaća 5600 radnika drugog dobavljača Adidasa, također iz Kambodže, stupilo je u štrajk u maju 2022. Tvornica je odgovorila uhićenjem sindikalnih predstavnika. Dakle, Adidas koji ima odgovornost štititi ljudska prava radnika u svom dobavnom lancu, umjesto toga njihova prava konstantno krši.

Nakon dvadesetak minuta prosvjeda sudionici su se uputili na Gornji grad da bi pred Muzejom prekinutih veza u Ćirilometodskoj ulici bila održana tiskovna konferencija. Govorili su Mario Iveković iz Novog sindikata, Mirela Bonić biša radnica Orljave, Olinka Vištica ispred muzeja koji je podržao akciju sindikalista, te Vivien Touchmann iz kampanje Clean Clothes iz Njemačke.

Iveković se zapitao tko je kriv za situaciju u kojoj se našla požeška tvornica Orljava, gdje su radnice masovno dobile otkaz nakon 50 godina suradnje s njemačkim Olympom za koji su proizvodile luksuzne košulje. Postupno otkazivanje suradnje rezultiralo je otkazima za tristotinjak radnica i stečajem tvornice. Olymp i dalje duguje radnicama 450.000 eura za otpremnine.

Zatim je radnica Mirela Bonić u svom kratkom i emotivnom obraćanju podsjetila na svojih 30 godina rada za Olymp, u toku kojih je postala invalid i poklonila Muzeju prekinutih veza svoju ljubičastu kutu, da ju izloži u svom fundusu kao podsjetnik na jednu potrganu socijalnu vezu.

Okupljenima se onda obratila i upraviteljica muzeja Olinka Vištica primijetivši kako se boja zastave muzeja i kute radnice podudaraju. Obje su naime ljubičaste. Pozvala je prisutne da u manjim grupama obiđu postav.

Vivien Touchmann se borbeno založila za fer nadnice i prestanak manipulacija u tekstilnoj industriji, gdje se seljenjem proizvodnje u Treći svijet nadnice spuštaju na minimum. Zauzela se za pregovore s poslodavcima kao metodu borbe i pozvala na njen nastavak nakon što ovaj međunarodni forum završi.

Nakon uvodnih govora, tri radnice Orljave, Mirjana Pavić, Manuela Kainić i spomenuta Mirela Bonić, bile su na raspolaganju medijima, kojima su otvoreno govorile o problemima u tvornici i tome kako su izigrane za pet otpremnina. Sve one radile su u tvornici Orljava trideset godina, a sad su s pedesetak godina života bačene na ulicu i pred izglednom nezaposlenošću. Govorile su kako su neke radnice primljene natrag na posao u novom projektu, no sve one koje su se sindikalno izložile ne zovu. U tvornici je prakticiran neplaćeni prekovremeni rad, a govoriti kako one i njihove kolegice nisu bile dobre radnice i da su zato više nepodobne za poslodavca je deplasirano, navode.

Istina je da je puno njih u tridesetak godina staža oboljelo od profesionalnih bolesti, pa je sad i problem kako platiti potrebne medicinske zahvate. Da je proizvodnja trpila ili da je u šivanju košulja bilo mnogo škarta, nema ni govora. Dapače, rad je zadnjih godina tekao bolje no ikad. Još se nadaju samo tome da dobiju svoje otpremnine, a u ovakve akcije vjeruju i nisu izgubile nadu da bi od njih moglo biti koristi. Ono što pak radnice više nemaju su neke iluzije o ovoj državi koja se pokazala kao nezainteresirana da im pomogne, iako one traže samo ono što ih slijedi po zakonu.

Jedna se prisjetila kako su i u ratu 1990-ih radile za minimalac, pod uzbunama i često u noćnoj smjeni, radi smanjenja rizika. Za sve što će se eventualno izboriti, kao što je plaćanje prekovremenog rada i druge beneficije, one moraju tužiti poslodavca, koji se povinuje samo sudskim presudama. A kad je bila korona za njih je dalje vrijedio minimalac od 3.400 kuna, iako je svima obećano 4.000 kuna uz državnu pomoć.

Akcija je, kažu organizatori, upozorenje Adidasu i Olympu da ih cijeli svijet gleda i želi da plate svoje radnike te preuzmu odgovornost za kršenje prava u svojim dobavnim lancima. Akcija je organizirana kao dio međunarodne kampanje usmjerene prema svim modnim brendovima, koji duguju svojim radnicima (#Plati svoje radnike).

Dok ovo pišemo počela je konferencija, međunarodni forum „Dostojanstena plaća je moguća“. Na forumu će sudjelovati 120 predstavnika organizacija i sindikata iz cijelog svijeta (iz dvadesetak evropskih zemalja, te iz Indije, Indonezije, Kine, Hong Konga, SAD-a i iz Afrike).

Danas, 6.7. raspravlja se o temama važnim za tekstilne raadnike, ali i za sve ostale, poput dostojanstvene plaće, odgovornosti modnih brendova prema radnicima u svom proizvodnom lancu, obavezujućim sporazumima koje CCC predlaže, a koji bi brendove obavezali na poštivanje radničkih i ljudskih prava.

Sutradan, 7.7.,sudionici će se baviti sindikalnim temama – kako uspostaviti bolju suradnju između sindikata i nevladinih organizacija, te kako prevladati prepreke u sindikalnom organiziranju.

Poziv je upućen na sve panele, a organizatori posebno ističu javnu tribinu "Drugačija nadnica je moguća", koja će se održati 6.7. u 18 sati. Prema izračunu Novog sindikata iz 2018. godine, koji bi trebalo ažurirati, dostojanstvena plaća za Hrvatsku iznosi 10.426 kuna. Radničke plaće niže su barem tri puta. Zato će pitanje kako radnicama i radnicima osigurati dostojanstven život biti tema njihove diskusije.