Za razliku od turističke, sindikalna sezona u Dalmaciji tek je započela; zaiskrilo je u šibenskom brodogradilištu Iskra u vlasništvu istoimene slovenske grupe. Premda iz te tvrtke u dužem periodu dolaze isključivo pozitivne medijske vijesti, najave dobrog poslovanja, informacije o ugovorenim projektima i punim navozima, pri čemu su početkom prošle godine zbog povećanog obujma posla tražili kvalificirane radnike u nekoliko sektora, postojeći radnici nezadovoljni su plaćama. Takvu informaciju doznali smo posredstvom službenih stranica Novog sindikata kojeg su šibenski radnici kontaktirali i gdje se sada priprema prijedlog Kolektivnog ugovora te okuplja članstvo za pregovore s upravom Iskre.
Predsjednik sindikata Mario Iveković za Novosti ističe težak fizički posao u brodogradnji i navodi primjer jednog radnika Iskre koji broji sitno do mirovine; štoviše, stručnjak je u sektoru održavanja, pa koji put odradi i prekovremene sate, za što primi mjesečnu plaću od tek 800 eura neto. Ispada da je to "dobra" plaća, jer prema sistematizaciji u tom poduzeću, kaže Iveković, najniža propisana primanja u Iskri su svega pet posto iznad minimalca što bi za početnike iznosilo mizernih 600 eura neto. I premda u toj tvrtki djeluje i Nezavisni sindikat Slap – Šibenik, dosad je ukupno 38 radnika potpisalo pristupnicu Novom sindikatu. Iveković očekuje da će do kraja rujna imati 50 članova od ukupno 150 zaposlenih radnika, među kojima stotinjak radi u proizvodnji. Tako bi taj sindikat mogao postati većinski, što je dovoljno za početak kolektivnog pregovaranja s osnovnim ciljem podizanja plaća radnicima.
Strana radna snaga
- Ponašanje upravljačkih struktura je za sada u redu, naposljetku oni imaju i problem s pronalaskom radnika. Koriste pritom i strane radnike kao kooperante. No kako nam kažu tamošnji radnici, uprava je uglavnom prisiljena osloniti se na domaću radnu snagu - kaže naš sugovornik.
- Mi već sastavljamo Kolektivni ugovor s time da su nam radnici prenijeli visinu plaće za koju žele raditi. Početnička, koja je sad blizu minimalcu, trebala bi iznositi tisuću eura neto, dok bi ondje gdje radnik samostalno može izvršavati zadatke bila veća. Prostora za povećanje sigurno ima, tvrtka posla ima, stoga ne vidim razlog da se isplaćuju ovako mizerni minimalci. No kod stranih vlasnika tek treba sistemski izvidjeti stanje jer mi smo kod nekih njemačkih tvrtki nailazili na primjere da se dobit u priličnoj mjeri prelijeva na matičnu firmu - govori nam Iveković.
I dok u brodogradnji tek započinje "iskriti", javnosti je dijelom poznat i slučaj radnica nekadašnje šibenske tekstilne tvrtke Revija, čije je zastupanje također preuzeo Novi sindikat koji je pak na tom slučaju angažirao sindikalista Vedrana Uraniju, s obzirom na to da je on radnice otpočetka pratio i zastupao. Revija je inače primjer tvrtke s najduljim stečajem u povijesti Hrvatske a zaključen je, nakon 20 godina, u rujnu 2020. Kako je prije toga država preuzela svu njihovu imovinu, ukupno 326 bivših radnica krojačica od nje potražuje svoje zarađene, a neisplaćene plaće i otpremnine u iznosu od 1,29 milijuna eura. Bila je to nedavno i tema konferencije za medije u Šibeniku. Sindikat svakodnevno očekuje poziv na sastanak iz Ministarstva državne imovine kako bi razriješili taj slučaj.
- Ako do sastanka ne dođe, organizirat ćemo prosvjed na zagrebačkom Markovom trgu, a ako do sastanka dođe, a zahtjevi ne budu ispunjeni, opet ćemo organizirati prosvjed. Ostale opcije teško je prognozirati. Mislim da su na ovoj instanci europski sudovi beskorisni. Stoga je već medijsko prozivanje Vlade za neodgovornost, posebno socijalnu, možda najbolje. Kao što smo na kraju uspjeli s radnicama Orljave. Iako po hrvatskom zakonu te radnice više ne bi dobile ništa, uspjeli smo namiriti u cijelosti njihove otpremnine. Revija je dakle jedan od brojnih stečajeva u kojim radnice nisu dobile što im pripada - kaže Iveković.
Radničke borbe nisu nepoznate Novom sindikatu koji čine prekaljeni sindikalisti, štoviše za razliku od sindikalnih središnjica vrlo je dobro organiziran i slovi za jedan od najborbenijih, sa zapaženim rezultatima. Poznati su njihovi uspješno okončani štrajkovi; nakon tjedan dana sindikalne borbe 2017. godine radnici drvne industrije Lipovljani Lignum izborili su povećanje plaća od 25 posto; godinu dana kasnije, nakon desetodnevnog štrajka radnika Leistritz Turbinske komponente u Belišću, plaće su povećane u približno istom omjeru. U obje tvrtke sklopljeni su i novi Kolektivni ugovori, navodi Iveković, dok su nakon angažmana u potonjoj, ističe dalje, dobili iz Njemačke zahvalu za korektno obavljene pregovore i poziv vlasnika na ručak.
Sudska praksa nije najbolja – sve više ide u prilog poslodavcima. Pa ipak, pozitivno je to što su radnici danas sve hrabriji jer je stanje na tržištu dovelo do njihovog manjka. Oni sindikati koji ih zastupaju u takvim se okolnostima tek trebaju u potpunosti iskazati
Novi sindikat je u lipnju 2018. predvodio i štrajk radnica i radnika Hrvatskog ferijalnog saveza u Zadru i Zagrebu, gdje ipak nisu uspjeli sklopiti Kolektivni ugovor, ali gdje su zato svi zadarski zaposlenici posljednjeg dana štrajka dali otkaz uz poruku: "U redu, neće biti Kolektivnog, ali neće biti ni nas." Pamtimo nadalje akciju ovog sindikata s radnicima Tvornice duhana Zagreb koji su 2006. na čak dva mjeseca zauzeli i blokirali tvrtku, ali nisu uspjeli spriječiti gašenje pogona: na njih su poslani specijalci koji su ih izbacili silom. Slična situacija zbila se u kriminalnom slučaju Croatia busa 2002. gdje je četrdesetak radnika blokiralo autobusima ulaz u krug tvrtke. Taj slučaj Iveković navodi kao jedinstven, jer su svi radnici koji su sudjelovali u blokadi dobili izvanredne otkaze, no nakon dvije godine, jakim angažmanom Novog sindikata, nagodbom su svi vraćeni na posao i obeštećeni za cijelo razdoblje otkaza.
Otkazi za radnike Ceste
Spomenimo ovdje, premda nema veze s našim sindikalistom, i treću šibensku priču – onu s radnicima Cesta Šibenik, u kojoj su zbog sudjelovanja u štrajku i poticanja drugih na njega četvorica radnika nedavno dobili izvanredne otkaze. Politika se debelo uplela u ovu županijsku tvrtku, dade se zaključiti nakon što su otpušteni radnici nedavno istupili na konferenciji za medije.
Upravo navedeni slučaj bio bi zasigurno velik izazov Novom sindikatu, koji je poznatiji u europskim asocijacijama nego kod kuće. Naš sugovornik, naime, sindikalni je koordinator vezano uz proizvodnju tekstila u Europi. Navodi da je u tom sektoru stanje osobito loše. Hrvatska pritom nije najgora, posebno je loše u Italiji gdje vlada iskorištavanje migrantske radne snage.
Kad ga pitamo kakav je općenito položaj radnika u Hrvatskoj danas, otprilike unazad 21 godinu otkad Novi sindikat djeluje, Iveković odgovara da je bolji utoliko što opći standard raste, no zakonodavno stanje je loše. Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata je naime bitno oslabio sindikalni pokret, manipulacije radnim vremenom su učestale. Tu je i neriješen platformski rad, a ni sudska praksa nije najbolja – sve više ide u prilog poslodavcima. Pa ipak, pozitivno je to što su radnici danas sve hrabriji jer je stanje na tržištu dovelo do njihovog manjka. Oni sindikati koji ih zastupaju u takvim se okolnostima tek trebaju u potpunosti iskazati.
